Friganu je ovo 13. gol u 23 utakmice, a zabio je pet puta u posljednjih šest kola. Pokazatelj je to da mladom Rijekinu adutu priče o velikom transferu nisu poremetile fokus A kad Frigan sudjeluje u pogocima, Rijeka osvaja bodove.
Posljednji put kada je Rijeka slavila a da on nije ni zabio ili asistirao bilo je još tamo u listopadu prošle godine, kad je u pobjedi nad Goricom odigrao tek 14 minuta. Ove je polusezone ostao bez tog najkonkretnijeg učinka samo protiv Slaven Belupa, Dinama i Gorice; ni u jednoj od te tri utakmice Rijeka nije zabila gol. On nije samo najvrjedniji riječki eksponat i motor sada u potpunosti preporođene ekipe; Frigan zaista može biti i ličnost oko koje će Rijeka graditi budućnost oslonjenu na domaćim igračima, što je ideja koja dosad u eri Damira Miškovića nikako nije uspijevala zaživjeti.
Nije da nije bilo pokušaja, makar deklarativnih. Onaj čije se ime na Rujevici i oko nje više ne smije spomenuti, a riječ je o bivšem sportskom direktoru Robertu Palikuči, još je uoči aktualne sezone pričao o ideji “Rijeke na riječki pogon”. Bilo je to nakon što se raspala Filijala kod Rođe zbog čega se niz mladih igrača koje su Riječani pragmatično poslali na ‘humanitarno’ prvoligaško kaljenje u Hrvatski dragovoljac vratio na Rujevicu. Međutim, kaos koji je u Rijeci vladao tijekom čitavog prvog dijela sezone značio je da nije bilo suvislog plana što napraviti sa svim tim mladićima koji su defilirali klupom prve momčadi. Sustava nije ni bilo, a izlazak iz krize uporno se tražio preko pojačanja koja su od starta velikom većinom pokazivala da to nisu, nego su s vremenom postajala poprilični teret za momčad.
Frigan je i u tom kaosu pokazao kvalitetu, iako je redovito bio među najmlađima.
Doduše, nakon što je zabilježio prvijenac, protiv Gorice u drugom kolu, do idućeg je pogotka čekao puna dva i pol mjeseca, kad je dvaput zabio Lokomotivi. Ali je konstantno pokazivao ne samo da mu je posudba u izrazito pomogla u prilagodbi na prvoligaški nogomet, već i da je spreman prihvatiti pritisak atmosfere koja se stvorila oko Rijeke bez da se to odrazi na njegovu individualnu formu. A onda, kad je Sergej Jakirović po dolasku pročistio svlačionicu i dao jasne zadatke igračima — među kojima je posebni naglasak dao ovim mlađima — Frigan je pokazao i da je spreman odmah preuzeti ulogu vođe te ‘nove’ Rijeke.
Predvodnik ‘domaćih’
Nije ta činjenica važna samo zato što Rijeci njegov očito skorašnji transfer donosi prijeko potrebna sredstva za daljnje funkcioniranje kluba pod Miškovićem. Nedavna objava financijskog izvještaja za 2022. otkrila je da Rijeka funkcionira s godišnjim gubitkom od pet milijuna eura, a cifre s kojima se barata vezano uz Friganov transfer mogle bi biti dovoljne da taj gubitak zatvore. No, činjenica da bi Frigan mogao postati jedan od najskupljih klupskih izlaznih transfera skreće pozornost i na Rijekin potencijal kao razvojne sredine, koji se unatoč dobroj infrastrukturi koju klub ima s kampom na Rujevici i dalje nije u značajnijoj mjeri realizirao.
Frigan je u potpunosti Rijekino dijete.
Doduše, počeo je — zajedno s bratom blizancem Antoniom — na zapadu grada, u lokalnom klubu NK Grbci. Obojica su priključeni Rijekinoj prvoj momčadi pod Simonom Rožmanom, s tim da je Matija debitirao ni manje ni više nego na gostovanju protiv Napolija u Europa ligi, kad je, dan nakon smrti Diega Maradone, postao najmlađi igrač u klupskoj povijesti koji je zaigrao za Rijeku u europskim natjecanjima. Rožman je tada zbog zaraze koronavirusom morao klupu krpati domaćim klincima, pa je na istoj utakmici debitirao i Hodža, koji je skoro zabio gol iako je na terenu proveo tek tri minute.
U međuvremenu smo više čuli za Frigana i družinu po tome što su se morali ispričavati navijačima jer su na jednoj fešti uhvaćeni kako zdušno pjevaju Hajdukove pjesme; Frigan se tada prvi javno ispričao, a onda je dodatno vraćao Armadino povjerenje zabijajući najvećim rivalima triput u pet Jadranskih derbija u koliko je nastupio, usput ‘ušutkavajući’ Torcidu. Tako je postao predvodnik i tog kuta priče o klubu i njegovu nerealiziranom pomlatku.
Izbačena iz uljuljkanosti u ideju dolaska do rezultata uz pomoć jefitinih igrača sa strane koje bi uspješno profilirala i onda, barem kod najboljih od njih, preprodala, Rijeka konačno počinje igrati na riječki pogon. Prvi dio ove sezone pokazao je koliko je opasan onakav ples po rubu, koji je u drugi plan stavio razvoj mladih igrača, a time i ‘domaći’ identitet.
Taj problem nije od jučer: primjerice, od 15 najvećih prodaja u klupskoj povijesti samo su Hrvoje Smolčić, Anas Sharbini i Ivan Močinić bili produkti riječke akademije. Uzmemo li u obzir da su potonja dvojica svoje transfere ostvarili još prije šest, odnosno, 13 godina (koliko je prošlo od selidbe braće Sharbini na Poljud), onda dobijemo i potpuniju sliku o nepostojećem uzorku profiliranja domaćih igrača.
Situacija u koju se klub ove sezone doveo najvjerojatnije će značiti i to da će Frigan još samo kratko moći uveseljevati domaće navijače, iako je svoju priliku tek dočekao. No, njegovu priču Rijeka može i mora iskoristiti kao zalog za budućnost, odnosno ustrajanje na davanju prilika talentima iz vlastitog pogona.
Frigan je pokazao da to može donijeti rezultate.
