"Rijekin šef zadovoljan je radom kluba: trener Jakirović donio je pozitivan impuls, a Armada nam je bila prava potpora u najtežim trenucima, nikad im to neću zaboraviti"
Adrenalin na nogama drži Damira Miškovića (58) u vikendu koji će dugo pamtiti – prvi put postat će djed i mislima je stalno uz kćer, spreman na poziv koji će odgoditi sve druge obveze pa i veliki derbi s Hajdukom sutra (21:05 sati) ako se tako poklopi. S gazdom Rijeke i dopredsjednikom HNS–a razgovaramo nakon pobjede u Prištini, ali i usred kaotičnog povratka u Hrvatsku, koji su jedva organizirali, na dva različita leta, kako bi na vrijeme stigli u Split.
Zašto se niste dogovorili s Hajdukom da odgodite derbi?
– Nismo ni tražili odgodu, a neki već pišu tako, kako im padne napamet. Istina je samo jedna: trebali smo prvu utakmicu igrati kod kuće, a kada je ekipa s Kosova prošla, Uefa je promijenila domaćinstvo, a nama se pojavio problem s letom za Prištinu, nismo imali potvrdu za povratak. Zvao sam osobno predsjednika Lukšu Jakobušića i objasnio mu o čemu se radi, zamolio sam ga da se dogovorimo. No on se ispričao i kazao da to nije moguće, da i Hajduk sad treba svoju jaču utakmicu. Razumijem, nema između nas trzavica zbog toga. Spasila nas je Croatia Airlines, i ovim putem zahvaljujem ljudima koji su nas izvukli pa su momčad i stručni stožer konačno stigli u Split.
Hoće li ih ovo poremetiti, jedva će stići odraditi trening.
– Trening se mora odraditi, a na teren će danas istrčati profesionalci. Iako je među njima puno mladih lica, na što smo ponosni, njihov gard u prve dvije utakmice govori da su to već ozbiljna pojačanja. Nije fer da se često govori kako Rijeka nema omladinski pogon, da ne proizvodi svoje igrače, to nije istina.
Širi se i omladinski pogon Miškovića, a vi ćete dobiti i novu važnu funkciju.
– Da, postat ću djed, to je čudo! Svi smo u sedmom nebu, a ako se dogodi na dan derbija, bit će slađa pobjeda u Splitu, a ja ću biti uz obitelj koja mi je uvijek na prvom mjestu.
Kako ste zadovoljni s utakmicom u Prištini, koju je riješio eurogol Nike Jankovića, ali mogla je biti i uvjerljivija.
– Igrali smo koliko smo trebali, teren je bio katastrofa, prava sramota. Istina je da smo mogli zabiti još koji gol, imali smo šanse za to, ali najvažnija je pobjeda za miran uzvrat.
Očekivali ste rutiniranu pobjedu na otvaranju sezone?
– Naravno, mi smo Rijeka.
Uzvrat na Rujevici bit će stota utakmica Rijeke u povijesti pod okriljem Uefe, koliko je vaših?
– Nisam siguran, 63 ili 64, ali sigurno je to lijepo. Sretan sam i ponosan na naš put u zadnjih deset godina. Ponosan sam na rezultate, osvojeno povijesno prvenstvo i kupove te na naš europski put, četiri puta igrali smo u grupnoj fazi europskog natjecanja i od 2012. godine mi kontinuirano igramo Europu.
U tom kontekstu, niste dužnik hrvatskog nogometa, što je jednom za Hajduk ustvrdio predsjednik Jakobušić govoreći o europskim neuspjesima.
– Što se koeficijenta tiče, mislim da u posljednjih 11 godina samo Rijeka i Dinamo donose bodove, ali nadam se da će se ove godine priključiti Hajduk i Osijek i da ćemo zajedno napraviti bolji plasman, a to je fantastičan uspjeh za hrvatski nogomet koji je imao šansu za dva kluba u Ligi prvaka, ali nažalost, nismo uspjeli. No trebamo se zajedno boriti dalje.
Kako ste se izvukli iz krize koja vas je potopila prošle sezone, bili ste zakucani za dno, promijenili niz trenera, a na kraju ste opet na svojoj standardnoj razini.
– Da, bila je to prava tragedija, početak sezone izgledao je katastrofalno, nismo se dobro pripremili, nismo trčali niti smo izgledali kao momčad. Nikad nije kriv samo jedan čovjek, poklopilo se niz okolnosti, igrači nisu dali ono što smo očekivali, ali s novim trenerom Jakirovićem, te nekoliko novih igrača i nekoliko pobjeda dobili smo novi impuls, sve je krenulo naprijed. U sportu ima i dobrih i loših dana, moralo se i nama jednog dogoditi raspad, no važno je koliko ti treba da se vratiš u vrh. Odmah su i neki igrači koji ranije nisu igrali dobro pokazali drugo lice, da smo igrali od početka kao na kraju sezone, mogli smo biti prvaci. Izvuklo nas je iskustvo ljudi u klubu, odličan trener i malo sreće, to je uvijek potrebno. Izvukli su nas i navijači, to ne smijemo zaboraviti, ne samo Armada i ultrasi, već i naši članovi koji su žešće punili tribine kad smo u nizu gubili, dali su nam ogromnu podršku i na tome ću im zauvijek biti zahvalan.
Kako zvuče ciljevi koje ste zacrtali ove sezone?
– Prvi cilj je izboriti mjesto u skupini europskog natjecanja, a u prvenstvu su cilj pobjede. Naravno da ćemo se potući za prvo mjesto ako se pokaže prilika, ali neće se dogoditi ništa grozno ako ne budemo prvaci. Cilj je da uvijek, ako je to moguće, igramo s četiri ili pet igrača iz našeg pogona u prvoj postavi. Vratimo se malo u prošlost, kada smo došli u klub omladinski pogon Rijeke imao je manje od stotinu djece, ona su morala stasati i mi sada imamo mlade reprezentativce Hrvatske koji su svima na ponos i rade velike transfere iz Rijeke. Kada smo osvojili povijesno prvenstvo, kazali smo te noći kako će fokus u budućnosti biti na mladima Frigan, Hodža, Galešić, Pandur i mladi golmani Labrović i Sluga pokazali su kako radi Rijeka. Neće svaka generacija dati Frigana, ali stvarat ćemo igrače za reprezentaciju koji ovdje igraju Europu i imaju otvorenu kartu za budućnost.
I dalje vrijedi pravilo da je kod vas sve na prodaju?
– Tako je, a hoćemo li prodati, možemo i ne moramo, češće moramo. Tako je i u Dinamu, Hajduku i Osijeku, sve je to ista priča. Kada bi Dinamo prodao četiri najbolja igrača, a mogao bi, nije to više ista momčad. Dinamoroda Olma, Kad p dođe Majer, pa dođe Baturina i tako dalje... Bazen u Zagrebu, kao i tržište u Dalmaciji su puno veći od našeg, mi imamo Rijeku i nešto okolice Gorski Kotar iz kojeg su dva brata Smolčić, njih smo zaboravili kad smo nabrajali našu djecu, vidite koliko ih ima. Dakle, bazen od oko 100 tisuća ljudi, s otoka je teško putovati za Rijeku na treninge pa i tu gubimo djecu. Uz sve to napravili smo i stvorili puno.
Je li vam žao kada morate prodavati mladiće poput Frigana s 19 godina?
– Sigurno da jest, najradije bih da ostanu do 23. ili 24. godine u klubu, zaigraju za A reprezentaciju ako su potencijal, pa onda naprave transfer. No, to je za hrvatski nogomet nemoguća misija, ne samo za Rijeku. Ne gledam druge, nije moje da komentiram, ali vidim da svi i dalje ovisimo o prodaji, za dva milijuna ili 20 milijuna. Istina je da Hajduk tu ovisnost smanjuje brže jer jedini ima prave, velike sponzore i ogroman potencijal, što je jako pozitivno za naš nogomet. I ja bih volio imati tako nešto, ali naša okolica daje onoliko koliko može. U početku sam mislio da smo nesposobni i da ne možemo naći sponzore, ali sada vidim da Rijeka radi čudo.
Koliki je budžet kluba?
– Između 10 i 12 milijuna eura. Kada bih imao budžet od 30 do 35 milijuna eura kao što znaju imati Hajduk i Dinamo, bio bih prvak. A pronaći toliki novac, to je znanstvena fantastika za klub poput našeg. Prevelik je to novac za naše okvire. Uvijek se nasmijem kada pročitam savjete kako bismo sada kada smo prodali Frigana za plus šest milijuna eura trebali dovesti pravog centarfora, koji košta naravno više od Frigana. U redu, navijački je to. Razumijem jer sam i sam navijač, ali realnost je nešto drugo. Imamo problema s cash–flowom nakon pandemije i nama je taj novac potreban za svakodnevno funkcioniranje, praktički za život. Sve je to krpanje, nama do kraja ljeta trebaju još tri ili četiri prodaje da budemo na nuli. Od korone imamo poteškoće s financiranjem, troškovi su se povećali uslijed inflacije i ovo je teško razdoblje za cijelu nogometnu Europu, pogledajte zemlje oko nas, bit će ključno hoćemo li ubuduće moći toliko i prodavati, drugima slabi moć.
Plaće u Rijeci nisu veće od 11 tisuća eura, ali poznato je da ste izdašni s bonusima, tako je i ove godine?
– Da, mi smo razvojna liga, ako igrači misle doći ovdje i zaraditi novac koji će im riješiti egzistenciju, moram im kazati da su promašili put. Ovdje se igra za primanja koja su relativno ok, za hrvatske prilike izvrsna, ali mogućnosti su velike da se napreduje, igra i u konačnici transferom riješi egzistencija. U Rijeku se ne dolazi obogatiti, realnost HNL–a je surova, ali rad se uvijek isplati.
Damire, je li vam potreban napadač čim prije za ovu sezonu?
– Naravno da jest, ali nije lako kupiti napadača. Mladi Ivanović koji je došao u budućnosti će nadmašiti Frigana ako ovako nastavi, sve je na njemu. Očekujem od svih mladih igrača u kadru da se nastave razvijati jer imamo velik potencijal i oni su naš put: Fruk, Ivanović, Hodža, Galešić, Niko Janković, Marco Pašalić.
Zanimljivo je, kada se pogleda transferna lista, ni Rijeka ni Hajduk gotovo za nikoga od igrača koje su doveli nisu platili odštetu.
– Kažem uvijek da smo mi u HNL–u prvi mađioničari.
Je li Dinamo u tom smislu ipak i dalje drugi svijet za ostatak lige, je li razmak prevelik u financijskoj moći pa se ne može preskočiti na terenu?
– Dinamo je izgubio od Hajduka na otvaranju, iako je bio puno boji. To je nogomet. Neke momčadi bi to pogodilo, ali oni su protiv Astane istrčali kao da se ništa nije dogodilo i pokazali fantastičan nogomet, jako mi se svidio Dinamo u toj utakmici. Oni imaju pogon koji se stvarao godinama.
Kako gledate na rad Bišćana u Dinamu?
– Fantastičan čovjek i trener, u svakom pogledu na svom mjestu, zaslužio je voditi Dinamo i siguran sam da će pokazati veliko umijeće.
Što očekuje u grotlu Poljuda sutra?
– Zadnjih 10 godina Rijeka zbilja dobro igra protiv Hajduka i u Rijeci i na Poljudu, ali derbi uvijek može otići na bilo koju stranu, sve zavisi o momentu, inspiraciji. Mi dolazimo po pobjedu, nećemo glumiti da smo nešto što nismo, uvijek protiv Hajduka idemo na pobjedu. Ali prvenstvo je dugo, traje 36 kola i slavit će onaj tko bude manje kiksao. Svaka momčad barem dvaput doživi rupu tijekom sezone. Nama su naši uzimali Inter i Cibalija, Belupo je znao zaustaviti Hajduk, to su utakmice odluke.
Omjer s Hajdukom promijenio se od dolaska Marka Livaje, baš na Rujevici zabio je prve golove u bijelom dresu.
– Livaja je igrač koji radi razliku u HNL–u, o tome je uzaludno pričati. Fantastičan je igrač i gušt ga je gledati. I on je uzrok krcatom Poljudu, veselim se što će nas dočekati luda atmosfera i nadam se fair i korektno navijanju.
Znali ste doživjeti i ružne stvari?
– Da, gađali su me bocom dok sam bio s obitelji, ali ne treba nam to, na Poljudu, Rujevici ni bilo gdje drugdje. Tome nije mjesto u nogometu, predsjednici klubova moraju napraviti sve da smire tenzije i da se takvo ponašanje ne tretira kao normalno.
Smatrate li da su kazne za Livaju i Leku primjerene zbog izgreda u Kupu lani, odnosno na početku prvenstva ove sezone?
– HNS-ova komisija je nezavisna, ja se mogu samo složiti s odlukama koje donosi. I slažem se.
Koliko vremena trošite na Rijeku, a koliko ste involvirani u rad HNS-a?
– U HNS-u je puno posla, ja sam u Komisiji za marketing i svatko radi svoje od predsjednika preko Izvršnog odbora do međužupanijskih liga, zaista radimo kao obitelj i mislim da se to na kraju i vidi. Moramo biti i jesmo servis našim reprezentativcima, jer ne treba se lagati, zbog njih smo svi tu i sve se zbog njih događa, oni su najveće zvijezde. Nećemo uvijek imati ovako blistave rezultate kao sada pod Zlatkom Dalićem koji je uz sve uspjehe, potiho, napravio i odličnu smjenu generacije, trebamo se i tada držati zajedno.
Hoćete li Luku Modrića jednog dana, kada se oprosti, nagovoriti da ostane na nekoj funkciji u Savezu?
– Prvo ću se založiti za to da poster Luke Modrića bude u svakoj hrvatskoj školi, da naša djeca zapamte kako izgleda uzor, i kako se treba u životu ponašati. On je ambasador Hrvatske, može biti što god poželi. Od mene će dobiti sliku u svakoj školi, to obećavam."
Večernji
