Zadnje vrijeme se puno priča o tri stvari:

a.) mladoj i neiskusnoj Rijeci,

b.) suludo napadačkoj Rijeci i 

c.) izrazito domaćinskoj Rijeci. 

Uzet ću za primjer samo Sopp eru jer je ista dovoljno mjerodavna. Sopp je na klupi već 3 mjeseca, vodio je 11 prvoligaških utamica Rijeke (6 pobjeda, 4 remija i 1 poraz; 22 od moguća 33 boda - 66,67% učinka, uz gol razliku 16:10) i u jednoj u Kupu (Libertas 0:9). Rijeka ima njegov potpis. Toje neosporno. 

c.) Od dolaska Soppa, u 1. HNL, Rijeka je odigrala 6 gostujućih utakmica (Dinamo 2:1, Belupo 0:1, Rudeš 1:2, Istra 1961 1:1, Lokomotiva 1:1, Varaždin 0:2) u kojima je zabilježila 3 pobjede, 2 neriješena i 1 poraz. Od mogućih 18 bodova osvojili smo ih 11, uz gol razliku 8:5. To je 61,11%učinka. Istovremeno smo odigrali i 5 domaćih utakmica (Varaždin 2:2, Osijek 2:1, Hajduk 1:0, Gorica 1:0, Dinamo 2:2) u kojima smo ostvarili 3 pobjede, uz 2 remija sa gol razlikom 8:5. Osvojili smo 1 od mogućih 15 bodova (73,33% učinka). U svim utakmicama, osim prve kod Dinama, Rijeka je bila bolji protivnik, u svima smo mogli, da ne kažem morali, puno ranije riješiti pitanje pobjedika (to nam se obilo o glavu, npr., u Puli gdje smo mogli i izgubiti na kraju, a i doma sa Hajdukom su oni u sudačkoj nadokani fulali mrtvaca za 1:1).

b.) Rijeka igra napadački nogomet, no ne bih nas nazvao turbo napadačkom ekipom. Mi smo, prvenstveno, izbalansirana ekipa koja ima određene rupe na par pozicija. Momčad, možda manju kvalitetu nekih pojedinaca, nadoknađuje ekipnom igrom. Mi ne ovisimo o jednom igraču. U subotu smo, bez 2 od 3 reprezentativca Hrvatske, ostvarili možda i najlakšu pobjedu sezone. U ostalom, uz gol razliku 28:12, mi smo i treća defanzivna ekipa (Hajduk i Gorica su primili po 9 golova) i treća napadačka ekipa (Osijek i Dinamo su zabili po 31 gol) lige, šta dosta jasno pokazuje naš balans. 

a.) Ekipa kojoj stoperski par čine Mitrović (30) i Dilaver (33), koja u vezi ima Selahija sa 150+ utakmica u hrvatskoj i nizozemskoj ligi, a na golu Labrovića, koji igra osmu seniorsku sezonu, dok joj je na krilu igrač koji je zaigrao finale SP, nikako nije neiskusna. Da, mlade igrače imamo, no svi oni imaju iza sebe minimalo 2, 3 sezone u seniorima. Pa čak i najmlađi, Ivanović i Hodža. Sa klupe nam ulaze igrači sa iskustvom Lige Prvaka (Radeljić, Yansane) i Europa Lige (Banda), prekaljeni prvoligaški igrači (Grgić, Obregon), neki i sa internacionalnm iskustvom (Čabraja, Petrovič). A još nisam spomenuo dva motora ove ekipe - Jankovića i Fruka.

Ovo je ekipa koja do kraja sezone ima 1 gostovanje i 2 domaće. Iako smatram da smo kvalitetnija ekipa od Osijeka, ne treba biti bahat i reć da ćemo tamo uzet sva tri boda - iako je to cilj. Ovo je ekipa koja zna igrat nogomet, nama paše dobar teren kakav sad je na Opsu Areni i to nam je samo plus u odnosu na većinu ostalih gostovanja. Bod bi bio, donekle, zadovoljavajući, ali sa 3 boda držimo pritisak. Rudeš i Belupo, koji su ipak ekipe iz donjeg doma, i uz svo dužno poštovanje, moramo ih riješavati do poluvremena. 

Preostali dio sezone moramo gledati i kroz prizmu početka "proljetnog" dijela sezone gdje nas čekaju dva gostovanja. Prvo, u zaostalom susretu, kod izrazito dobro posložene Gorice (24.01.), a drugo u Splitu (27.01.). U oba smo bez Bande (potencijalno i Yansanea ako ga pozovu u repr. Gvineje).

Ne treba zaboraviti ni Kup susret kod, ove godine jako slabe, drugoligaške Cibalije (subota Osijek, utorak Cibalia, nedjelja Belupo) gdje bi trebala odigrati kombinirama ekipa (Zlomislić, Radeljić, Veiga, Petrovič, Ilinković, Obregon...).