Upravo kako si napisao- najbitnija utakmica kluba, ali ne i najbitniji dan mog života. Da se 2017. Dogodila 5 godina prije nema te sile koja bi me natjerala da budem igdje drugdje osim na stadionu. Ovako je bila situacija gdje se trebalo nešto odraditi od čega živimo, a ja od Rijeke nikad nisam živio, prije bi rekao da je Rijeka živila od mene barem dok sam uredno išao na domaće utakmice i svraćao u fan shop. Ne žalim zbog toga i da se mogu vratiti opet bi učinio isto, jer nogomet će mi uvijek biti sporedna stvar, najvažnija ili ne ali uvijek sporedna. Kad od nogometa budem imao nekakve opipljive i zdrave koristi umjesto frustracija i mete na leđima, možemo pričati o najvažnijim stvarima. Do tada je samo razbibriga i više mi je interesantno ono što se događa s poslovne strane nego na terenu i na tribinama. Moj interes je počeo sa originalnim LMA managerom i dok vi vidite teren, ja vidim bilancu i kao takva Rijeka mi je zanimljivija pojava u kontekstu biznisa nego nogometa. Jedan sam od vjerojatno malobrojnih ljudi koji bi sa jednakim interesom i osjećajem za vic pratili utakmicu Lučkog Radnika kao i El Classico, sve mi je isti kurac, zanima me operativa.
A to pojas gaze, istina, nije baš tako ekstremno, ali taj dio se nije odnosio na Osijek koliko je ocrtavao opće stanje. Najnedavniji primjer je kad sam išao sa curom na godišnji pred par godina na Pelješac i auto mi je bio parkiran ispred apartmana. Iz obližnjeg kafića se ore Hajdukove pjesme jer je bila tekma mislim baš protiv nas i u jednom trenutku grupa njih prolazi pored mog auta, stanu i gledaju ga. Niti je Ferrari niti Mećka nego stari VW Passat, ništa na njemu nije moglo plijeniti toliku pažnju osim tablica. Gledam ih sa prozora, njih 7-8 vidno pijanih i samo čekam da netko od njih dobije trenutak inspiracije. Na sreću nisu, ali sori- ja sam izgubio 5 godina života u glavi računajući kako ću popravljati auto koji sam u tom trenutku ionako jedva priuštio.
Ako se vratimo još dalje u prošlost dok sam hodao sa curom iz Velike Gorice, sjećam se dosta interesantnih pitanja koja su mi postavljali lokalni i višebrojni Boysi pod utjecajem alkohola u raznim situacijama kad bi se našli dovoljno blizu da čuju moj "šta" umjesto "kaj". Metoda mirenja koje su mi tada izašle iz usta se ne bi posramio ni Henry Kissinger, jer koliko god ja korpulentan bio- protiv njih 5 jedini izbor koji bi dobio šakama je u kojoj bolnici ću prolaziti intenzivno liječenje i popratnu terapiju. Lako se kurčiti kad si u ekipi, ja u pravilu svugdje idem ili sam ili u društvu cure.
I ne, ne govorim "svi su takvi", ne govorim ni da je takva većina. Ono što govorim je da svugdje ima taman dovoljno kretena koji su zadojeni već spomenutom mržnjom prema određenim nogometnim bojama i dijalektima da se dovoljno često stvore neugodne situacije zbog kojih i neobojani najebu, makar psihički.
Da, prošlo je neko vrijeme od toga, možda su se stvari promijenile, ali sve što se događa proteklih godina na relaciji Rijeka-Hajduk ne budi mi nadu da smo se zapravo pomakli s neke mrtve točke.
Upad na kont na dan tekme, transparenti i ostalo što sam krivo napisao- mea culpa, prošlo je 20ak godina od tada i puno mog udaljavanja od tog svijeta. Ali poanta stoji- od nečeg je krenuo raskol i nabijem one koji su odgovorni za to(koji god bili) ako to u bilo kojoj mjeri znači da ja kao "civil" mogu doći u situaciju da netko zbog adrese odmjerava moju imovinu ili mene.
Apropos djece na stadionu- neka vam je, bio sam oduševljen idejom obiteljske tribine i nagledao sam se uzbuđenih klinaca još na zapadu kad bi ih stari doveo u kop da "navijaju s velikima" kako bi se mališani izrazili kad bi mami euforično vikali na mob pokušavajući nadglasati nezaboravnu akustiku ispod stijena. Ali nakon već navedenog 28.9. mišljenja sam da kroz cijelu tu atmosferu mržnje stasaju nove generacije koje će zabrinjavati ni krive ni dužne civile, kako u Rijeci tako i u ostalim gradovima.
Znam- ultrasi, nogomet, folklor... pobrinut ću se da ako me ikad zakači nekakvo takvo sranje da točno tako to opišem djelatnicima hitne ili osiguravajućem društvu i siguran sam da će sve biti u redu.