Tata je imao tri supruge, tako da ja imam 15-oro braće i sestara..
Momo za 24 sata (nema linka, kradem s drugog foruma jer je pretplata u pitanju..)
Potrajalo je od objave da je dogovoren transfer iz moldavskog Sheriffa u Rijeku do fizičkog dolaska na Kvarner. Birokracija s izdavanjem viza i slične papirološke sapunice znaju ubiti čovjeku volju da se uopće bavi s tim šalterskim traćenjem dragocjenih životnih sati. Ali...
Gvinejski napadač Momo Yansane (26) ipak se nekako dokopao Rijeke, a dan nakon liječničkog pregleda i potpisa dogodila se prigodna kup utakmica 1/16-ine finala s Libertasom u Novskoj. Željko Sopić je, čekajući Momota, dečka nazvao 'Lik iz bajke' jer o igraču se samo pričalo, a u klubu ga nitko nije vidio.
Kad ga je napokon dočekao 'Sopa' ga je u Novskoj odmah stavio u početnu postavu, Momo je odigrao sat vremena i postao prvi igrač Rijeke koji je u debiju na službenoj utakmici dao dva gola i za jedan asistirao. Okay, uz svo dužno poštovanje, Libertas nije među najtežim mogućim protivnicima (završilo je 9-0 za 'bijele', a u nastavku su prigodu dobili i juniori Momčilovski i Valinčić), ali... Gvinejac je iz startnog bloka izletio kao projektil.
Na prvu je ostavio i sjajan ljudski dojam. Nasmijan, lagano poliglota, pun pozitive i - onoga što bi Rijeci moglo biti od velike koristi: brzine, driblinga, traženja lopte u prostor, igre s obje noge u onim ključnim trenucima kad treba zabiti ili asistirati za gol.
Najčešće je dosad igrao na lijevoj strani napada, a tu teško da će u Rijeci naći bogzna kako puno prostora jer tom stranom vlada 'izvjesni' velemajstor Marko Pjaca, ali Momo Riječki na tu sugestiju nudi samo osmijeh širi od kvarnerskog zaljeva:
- Lijevo, desno, u sredini... Nema razlike. Bitno je da Rijeka pobjeđuje. A moje je samo da radim što mi se kaže i tako zaslužim mjesto u momčadi. Nije na igračima da biraju nego: trener sve vidi i on odlučuje - govori Yansane za 24sata.
Hrvatskoj je javnosti dečko rođen u gvinejskoj Friji (grad upola manji od Rijeke) gotovo nepoznat. Oni koji baš pomno prate Dinamo sjetit će se da je za Sheriff 2021./2022. dao gol Šahtaru u pobjedi 2-0 u skupinama Lige prvaka (u kojoj je igrao i protiv dva giganta, Real Madrida i Intera), a u kvalifikacijama je izbacio Crvenu zvezdu i - Dinamo. Zabio je srpskom prvaku, a asistirao protiv hrvatskog u pobjedi 3-0 u Tiraspolu.
Nije upitno da je nogometna kvaliteta za HNL. Ono što se ne zna jest: tko je Momo Yansane? Kako se sa zapada Gvineje, preko Maroka, Bjelorusije, Rusije i Moldavije dođe do sjevernog Mediterana i Hrvatske?
- Napornim radom i vjerom u sebe, željom i ciljem da se težak život pretvori u lakši i bolji, dostojniji čovjeka - priča nam Yansane i onda kreće od svojih: početaka.
Djetinjstvo nije bilo lako i hvala Bogu na roditeljima koji su se, za života, žrtvovali da svojoj djeci pruže šansu za školovanje i život dostojan čovjeka. Dok oboje nisu teško oboljeli. Onda je postalo zaista teško za sve nas. A ima nas. Ukupno 16-oro djece.
Popriličan broj, po bilo kojem kriteriju.
- A da... Tata je imao tri supruge, tako da ja imam 15-oro braće i sestara. Kad smo ostali bez roditelja morao sam raditi. Ako ne zaradiš, ne možeš jesti. Radilo se da bi se, doslovno, imalo za bar dva kakva-takva obroka dnevno. Počeo sam igrati nogomet još u vrtiću, ali bilo kakve kopačke bile su pusti san. Znanstvena fantastika. Nije ti bitno u čemu igraš nogomet kad je važnije boriti se za staviti hranu na stol.
Momo onda naglašava:
- Nemojte ovo shvatiti kao neku jadikovku. Ja sam zahvalan Bogu i roditeljima na svemu što su mi pružili, a želja da postanem profesionalni nogometaš bio je motiv koji me nosio kroz svaku tugu i muku. Od prvih sam nogometnih koraka bio najbolji igrač, najbolji strijelac i kapetan svake momčadi u kojoj sam kao dijete i mladić igrao. Pa su me zamjećivali. Pa je onda i došao poziv nogometne Faakhof Akademije u mom rodnom gradu, Fria.
Tu je zapravo istinski krenulo.
- Stipendija da završim školovanje i scena za profesionalne klubove. Najprije Druga liga gdje sam bio najbolji strijelac pa nekoliko mjeseci probe u Prvoj ligi, šest postignutih golova i - pravi ugovor! Napokon! Prva plaća? Sad to zvuči smiješno, ali meni je tada bilo ostvarenje snova: 80 dolara. Čudo! Tako se dogodio prelazak u klub Africa Hafia, prvake moje Gvineje. Došle su i ozljede, nove muke, ali... Uspio sam opet biti najbolji strijelac i postao: pravi nogometni profesionalac. Snovi ostvareni! Sada sam na visokoj profesionalnoj razini i, bude li Bog milostiv, nastavit ću davati sve od sebe na svakom nogometnom travnjaku dok god budem mogao.
Često spominjete Boga. Vjera vam je bitna.
- Je, naravno. Musliman sam i praktični vjernik. Vjera mi je jako bitna i u njoj često pronalazim snagu da nadvladam teškoće na koje svaki čovjek naiđe na svom životnom putu.
Jeste li ikad trenirali i neki drugi sport osim nogometa?
- Ne. Uživam ponekad zaigrati košarku ili tenis, volim i plivati, ali nikad mi na pamet padalo nije baviti se ičim drugim osim nogometa. To je moj sport i moj život i moja ljubav.
Imate brojne nastupe za mlađe selekcije i jedan za seniorsku reprezentaciju Gvineje.
- I nadam se još brojnim nastupima za moju zemlju. U Gvineji prate europski nogomet, pomno. Igrajući u Rijeci isto sam pod nadzorom izbornika i ljudi iz Saveza. Rijeka je momčad stvorena da ispunjava snove navijača i igrača koji nose ovaj dres.
Kratko ste u klubu. Dojmovi?
- Kažem vam, tu su ljudi koji imaju iste snove i ciljeve. Od prvog dana imam osjećaj da sam došao u klub koji je: obitelj. Nemam riječi kojima bih opisao koliko sam predivno primljen. Baš kao da sam prinova u obitelji. Biti igrač Rijeke, to je čisti užitak.
Iz brojne ste obitelji. Je li to i: sportska obitelj?
- Je, ali samo sam ja profesionalac. Svi uživaju u sportu i vole ga no jedini sam ja baš oduvijek imao želju postati profesionalni sportaš. I uspio baš u sportu koji obožavam.
Kako ste se adaptirali na život u Europi? Došli ste prije četiri godine, koliko je bilo teško priviknuti se na novu kulturu, običaje, klimu, hranu...?
- Ma lako je to sve bilo. Jednostavna sam vam ja i optimistična osoba. Jedino me iznenadilo koliko sam brzo zaigrao, i to uspješno, u Ligi prvaka. Protiv Reala, Intera, Dinama...!
Paralela Gvineje i Hrvatske?
- Vi ste dio Europske unije, ipak daleko razvijenija država. A to je vidljivo i kroz nogomet. Razvijate talente, imate sustav. Ja se nadam i molim kako će vlasti u mojoj zemlji shvatiti da i Gvineja zaslužuje isto pa da će generacije koje dolaze živjeti (i baviti se sportom) u daleko boljim uvjetima nego moja. Život u Gvineji je, recimo: stabilan. Ali po mojem mišljenju i dalje ponekad pretežak.
Imate li uzore, idole?
- Dok nije otišao u nogometnu mirovinu moj je idol bio brazilski nogometni čarobnjak, Ronaldinho. Sad mi se sviđa vizija koju na terenu ima Neymar, način na koji stvara višak igrača za svoju momčad. Kompletan igrač svjetske klase.
Jeste li u Rijeci sami ili sa ženom, djevojkom, nekim iz obitelji...?
- Došao sam sam. Ali već sam imao posjetu prijatelja koji živi u Francuskoj i došao je u Rijeku da se vidimo i da mi čestita što sam na ovako predivnom mjestu i u ovako velikom klubu.
Francuski je jezik koji se u Gvineji govori od rođenja. Za 24sata razgovarate na engleskom. To su ta dva jezika koji govorite?
- U Nižnjem Novgorodu sam naučio i ruski. Nije to baš posve tečno, ali služim se posve dobro. Dakle, govorim francuski, engleski i ruski.
Poruka navijačima Rijeke?
- Gledao sam utakmice našeg kluba dok sam čekao da se riješe birokratske formalnosti. I osjetio sam s koliko ljubavi i žara podržavate svoju Rijeku. I moja je poruka - moje obećanje. Da ću s jednako takvim, beskrajnim žarom, trudom i ljubavlju igrati za Rijeku. Srcem i dušom. Divan mi je taj klupski moto 'Zajedno smo Rijeka'. Navijači nas svugdje prate, u svlačionici i cijelom klubu osjeća se to obiteljsko zajedništvo i dovoljna su dva-tri dana da se osjeti kako mi zaista, zajedno - jesmo Rijeka. Klub se mora nositi u srcu, onda se lako daje sve od sebe, a Rijeka je klub koji je lako nositi u srcu - rekao nam je Momo Yansane.
Dečko jači od svih životnih udaraca koji su ga pokušali srušiti, skrenuti sa životnog puta koji je sanjao. I dosanjao!
