Rijeka bi u Konferencijskoj ligi bila konkurentna za prolaz drugi krug natjecanja, vjerojatno bi i u knockout fazi imala što za reći. Naravno, bolje je ući u Europa ligu nego u Konferencijsku, ali Rijeka protiv Elfsborga ima jedinstvenu situaciju da prolaskom može osigurati europsku utakmicu u kojoj će čak i utješna nagrada biti jako blizu jackpotu koji Željko Sopić i njegova momčad gađaju.

Sopić je na travnjak poslao istu početnu postavu koja je tjedan dana ranije izbacila Corvinul iz Hunedoare, uz jednu izmjenu; na klupi je ostavio Lindona Selahija, a od prve minute je počeo Veldin Hodža koji je držao sredinu terena u paru s Dejanom Petrovičem. Sve ostalo je bilo isto, uključujući Tonija Fruka u centralnoj ulozi i Niku Jankovića na lijevom krilu.

Rijeka je u otvaranju utakmice izgledala jako dobro. Imala je kontrolu terena i solidno je dolazila do međulinijskih prostora. Nije slomila suparnika kao što je prošlog vikenda slomila Lokomotivu, ali Ivan Smolčić je već u petoj minuti ušao u šansu, a onda je pet minuta kasnije Franjo Ivanović povukao tranziciju i s loptom ušao u kazneni prostor, pucao je i suparnički vratar je obranio, a Petrovič je bio par centimetara udaljen od toga da dođe prvi na loptu i gurne je u nebranjenu mrežu. Rijeka je u tom trenutku svojom strukturom u posjedu ubijala čak i dobre pokušaje presinga Elfsborgove prve linije na račun pozicioniranja Hodže i Petroviča, tako da je odluka da Selahi ostane na klupi ispala jako dobra.

SOPIĆ JE GURNUO STOPERA U NAPAD

Međutim, katastrofalnom se pokazala Sopićeva odluka da s igračem više podigne Stjepana Radeljića u napad.

Elfsborg je poveo nakon prekida, ali Rijeka nije upala u knockdown nego je nastavila igrati istim tempom kao do tada. Dominirala je, a nije paničarila ni kada je Arbër Zeneli imao šansu da Elfsborg odvede na dva gola prednosti. Nastavila je dalje i Ivanović je imao odličan udarac već u idućem napadu, a onda je krajem prvog poluvremena Rijeka napokon dočekala da se lopta nakon obrane Isaka Petterssona odbije u noge njenih igrača. Udarac je okušao Marco Pašalić, Janković je prihvatio odbijenu loptu, prošao dvojicu i ostavio loptu Niki Galešiću za jednostavnu realizaciju.

Nije bilo nikakvog razloga da Sopić razbije vlastitu strukturu i podigne Radeljića u vrh napada nakon što je Elfsborg ostao s igračem manje. Rijeka je imala još 40-ak minuta utakmice pred sobom, imala je dobar ritam i bila je bolji suparnik, a onda je trener sam ‘ubio’ svoju momčad potpuno nerezonskim potezom.

“Ja znam da vi mislite da smo Manchester City, ali očigledno nismo”, rekao je Sopić nakon utakmice koja je završila rezultatom iz prvog poluvremena. “Krive smo odluke donosili u zadnjoj trećini, s nismo ni dobili impuls od igrača s klupe kojem smo se nadali. Odlučio sam se Radeljića staviti naprijed da napunim kazneni prostor kod centaršuta, ali nažalost centaršuta nije bilo. Nije bilo dobro s igračem više i njihovom zaslugom i našom krivicom.”

Elfsborgova je zasluga to što se zatvorio i oduzeo Rijeci međuprostore; prvo onaj iza leđa prve linije koji su Hodža i Petrovič koristili u prvom dijelu, a onda i ispred zadnje linije gdje se Fruk nije mogao nametnuti. Ulazak Gabrijela Rukavine umjesto Hodže i prelazak Jankovića na centralniju poziciju nisu pomogli otključati prostore između linija. Međutim, Rijekina je krivica veća nego Elfsborgove zasluge. Šveđani su napravili ono što se obično radi u situacijama kad ostaneš bez igrača, a Sopić se odlučio za hazardersku taktiku koja mu nije donijela nikakav plus.

Rijeka je s igračem više imala šansu u 74. minuti, a nakon toga apsolutno ništa. Nije mogla osloboditi bekove da se priključe napadu, vezna linija nije mogla probijati do krila i ideja da Radeljić živi od centaršutova propala je na tome što Rijeka uopće nije dolazila u situacije da digne loptu prema sredini — a nije dolazila jer je bila razbijena struktura u posjedu koja je tjerala suparnika da zatvarajući sredinu ostavi barem jedan bok slobodnim.

RIJEKA JE PROPUSTILA VELIKU PRILIKU

Ako se Sopiću može pronaći ikakav alibi, to je onda povratak na period u kojem City i Real igraju svoje utakmice sezone i usporedbu s periodom u kojem igraju hrvatski klubovi. City i Real igraju najvažnije utakmice sezone imaju onda kad su u naponu natjecateljske forme, a Rijeka to radi 15. dana sezone s još nedefiniranim kadrom. Jorge Obregón je u nekoj vrsti štrajka koji provodi sjedio na tribini odjeven u dres Real Madrida, a Komnen Andrić se tek priključio momčadi i nije bio ni u zapisniku. Ruku na srce, Sopić nije ni imao neko napadačko rješenje.

Međutim, nejasno je zašto je insistirao na Radeljiću u napadu i zašto ga nakon svih izmjena nije vratio u obranu, podigao jednog bočnog, drugog ostavio nisko i došao do one standardne trojke u zadnjoj liniji preko koje je mogao imati ulaz prema bočnim pozicijama i centaršutovima koji ne bi gađali dva metra visokog Radeljića nego 185 centimetara visokog Ivanovića, ali bi igra imala smisla kao što je imala u većem dijelu utakmice do isključenja. Sopić je pogriješio, ali prava pogreška nije bila u tome što je pokušao s Radeljićem, nego u tome što je insistirao na nečemu što je bilo kontraproduktivno.

Rijeka je propustila veliku priliku slomiti najbitniju utakmicu sezone i osigurati si prednost. Imala je momentum, bila je bolji suparnik i imala je igrača više, a sad će morati u Švedsku, na umjetnu travu i okruženje u kojem se Elfsborg bolje snalazi nego u gostima. Čak i u domaćoj ligi, to je momčad koja doma ima šest pobjeda iz devet utakmica, a na gostujućem terenu je pobijedila samo dvaput, uz šest poraza.

Kao što je Sopić rekao, Rijeka ne može biti zadovoljna rezultatom s obzirom na to kako se utakmica razvijala i u uzvratu je čeka ozbiljan posao protiv suparnika koji rezultatom itekako može biti zadovoljan i koji je u prednosti za uzvratnu utakmicu.