Kopiram sa "foruma",poema jednog kolege i po mom osobnom mišljenju poema u rangu "Jame" I.G.K...

Pređite na mračnu stranu ako još niste...

Ljubavna pjesma!
Gurdipe, ratni bubnjevi molim!

Mržnja, mržnja, u zoru me budi,
Mržnja me gnječi, mržnja me nudi.
Mržnja u kosti, mržnja u snu,
Mržnja kad odgrizem Mariju ćunu.

Mržnja me gazi, mržnja me diže,
Mržnja u krvi što ključa i prži.
Mržnja mi šapuće, mržnja mi viče,
Mržnja me nosi kad srce više ne kuca i ne kliče.

Mržnja pod noktima, mržnja u rimi,
Mržnja u kamenu, mržnja u dimi.
Mržnja mi zube u meso ureže,
Mržnja je more gdje ljubav ne liježe.

Mržnja, o mržnja, ti mače bez sjaja,
Mržnja što sije i žanje bez kraja.
Mržnja kad šutim, mržnja kad cvilim,
Mržnja mi sablja, i kad krvlju se umilim.

Mržnja na usnama, mržnja u oku,
Mržnja na pragu, mržnja na skoku.
Mržnja me uči da zaborav ne vrijedi,
Jer mržnja se pamti dok i zadnja kletva ne vrijedi.

Mržnja iz ponora, mržnja iz tame,
Mržnja u ratu, mržnja parizer salame.
Mržnja me zove, mržnja me prati,
Mržnja mi šapće: “Ne voli, ognjem vrati.”

Mržnja se plete kroz jezike stare,
Mržnja je predivna boja kad svi snovi se ostvare.
Mržnja u pjesmi, mržnja u kuhanom jaju,
Mržnja i pepeo se katkad sastanu na kraju.

Mržnja što guta, mržnja što peče,
Mržnja mi hrana, mržnja mi smeće.
Mržnja bez mjere, mržnja bez lica,
Mržnja je slavlje kad kapne pravica.

Mržnja na zemlji, mržnja u svemiru,
Mržnja kroz kišu, mržnja kroz nemiru.
Mržnja u kletvi, mržnja u tišini,
Mržnja i kad molim, u najdubljoj praznini.

Mržnja, mržnja, nek’ sve se sruši!
Mržnja mi piše stihove u duši!
Mržnja do zadnje, do krvi, do zida,
Mržnja me grli kad ljubavi nema nigdje — ni vida.