S odmakom 2 dana nakon utakmice, pomiješaji osjećaji.
Prvo ću se vratiti na 1.nasu utakmicu gdje je Sanchez promašio taktiku. Nije Strasbourg mega momčad, to je 7. ekipa Francuske i protiv njih se definitivno moglo, ali morali smo mudrije izvući bolji rezultat u 1. utakmici, a ne bacit se na glavu.
Drugo šta osjećam je ponos. Mislim da smo svi ponosni jer smo jedini Hrvatski predstavnik u Europi na kraju ožujka, jer smo u drugoj utakmici držali u neizvjesnosti kvalitetnijeg protivnika.
U posebnu kategoriju izdvojio bih atmosferu na stadionu. Svim mladima savjetujem da budu dio navijačke priče grada na Rječini. Bilo nas je od kriminalaca do doktora, eto bio je i Lukanović. Energija u gradu i na tribini i posebno iza utakmice, bila je nenadmašna.
Okrenimo se kupu, a polako gledajmo na novu sezonu. Sanchez se unatoč simpatijama tek mora dokazati rezultatima. Prije svega, želja je da se ponovno izbori neko Europsko natjecanje, tako se postepeno gradi prosperitet kluba.
Ja ću poželjeti još nešto 3 stvari, Iako sumnjam da će se ostvariti.
1. Ponuditi Radeljiču duplu plaću. Nema smisla platiti odštetu 350k E za Morchiladzea ili Čopa, a izgubiti Radeljića zbog 200k eura. Mi takvog stopera ne možemo naći.
2. Zarada od Europe je vrijedna, zarada od Fruka će vjerujem biti uz bok one od Kramarića. Izdvojite dio budžeta i dovedite nam pravog golgetera. Razlika između Strasbourga i Rijeke je Panichelli.
3.Proširite roster. Ne možemo igrati Europu i prvenstvo ako je klupa tanka. Rotacijski igrali bi trebali biti konkurentniji u prvenstvu
[uredio z tribina - 22. ožujka 2026. u 12:56]