Gol Menala je neka druga dimenzija...Pratim Rijeku više od 20 godina, osim gola Mujanovića u Stuttgartu u sudačkoj nadoknadi , takav delirij i ekstazu kod gola Rijeke nisam doživio...I nakraju se pokazalo kako je taj nevjerovatan gol i pobjeda sa igračem manje prelomila sve jer nakon toga više nismo ispustili 1.mjesto...
Gledam doma sam na tvu ( hvala Miško ), dobijemo crveni, nervoza na najjače,0-0...Varaždin preuzima konce igre, pomalo steže obruč, pa Zlomislić brani, pa sjeva pored gola sa svih strana, pa Varaždin gađa prečku...Znaš da je skoro pa nemoguće sa igračem manje zabit, još smo u totalno podređenom položaju, mislim si, ma bod nam je ništa, kao poraz...
Onda dolazi 90. minuta , Zlomislić kupi loptu i legne na pod i ne diže se, zadržavamo vrijeme...Tu čak nisam ništa ni reagirao, jednostavno sam bio prazan psihički, ali mislim si u glavi, pa daj idemo probat , šta zadržavaš...Onda ide ova nevjerovatna akcija Fruka i Menala, znam da sam stajao na pol metra od tva, doslovno ušao unutra, lopta lagano leti prema golu, 2-3 sekunde muk jer izgleda kao da će izać van i onda ekstaza...Pretrčao od dnevnog do kuhinje pa do sobe i tako par puta, majice više nema, deranje na najjače, delirij, nema se riječi za to opisat...Padam na koljena pred tv, ruke se tresu, naši se pomalo vraćaju prema centru...I onda najteži dio, još nije gotovo, imamo i dalje igrača manje, Varaždin nešto pokušava, te 2-3 minute na kraju na koljenima preživio nekako i onda opet fešta i delirij...
Naravno tu negdje dolazi žena jer je ispred kuće čula sav taj krš i lom i samo govori , ti nisi normalan...
Hvala ti moja Rijeko na tom trenutku, nikada to neću zaboravit...