Damir Kreilach...Šta reć...Neopisivo mi je drago da se vratio...Bio je u klubu u jako teškim vremenima, bio je nešto malo na početku Miškovićeva dolaska, nije doživio Stuttgart , naslove, Europu, ali sada ima priliku uživat u svojem klubu koji je na jednoj daleko većoj razini nego kada je on otišao...
Nikad neću zaboravit jednu crticu sa njime u glavnoj ulozi...Sezona 2012 mislim, Rijeka loša za poludit, borba za ostanak...Igramo protiv Intera iz Zaprešića na Kantridi, borimo se sa njima , tu smo u par deka, nezna se ko je lošiji...Neznam zašto sam tu utakmicu išao na sjever, inače smo uvijek bili na zapadu...I tako gledamo frend i ja sa sjevera, utakmica u grču, ne možemo spojit dva dodavanja i onda Kreilach na centru primi loptu , okrene se i pošalje dugu skroz na drugu stranu terena točno u noge suigraču...Sa sjevera pljesak oduševljenja ko da je pao gol , ja plješćem ko lud, pita frend pa zašto plješćeš, nije napravio ništa posebno , samo je promjenio stranu...Da, ali u tom moru sivila tada, totalnog antinogometa, taj potez je bio nešto čarobno za nas...Rijeka je dobila teškom mukom nakraju 1-0 , Kreilach je zabio...
Još ne mogu vjerovat da ću ga opet gledat u bijelom dresu, čini se kao da je prošla cijela vječnost...
KAPETANE POVEDI NAS !!!!!!!!