Ta je hrana klasificirana u regulae iuris Hrvatskog helsinškog odbora kao huliganska naprava reda 2F (na istoj razini s 44-67% trulom šljivom, rolama toaletnog papira kvalitete manje od Zewa Deluxe te trubom za navijanje koja proizvodi zvuk između 105 i 115 dB). Naravno, pravila su bila toliko fantastično sročena da su ih istog časa preuzele i europske organizacije, barem one koje imalo drže do sebe, pa tako i francuski ogranak LDH (Ligue des droits de l'homme). Iz brojnih radova koja čine digestu i osnovu ovog povijesno neizmjerno vrijednog dokumenta iznijet ćemo samo jednu prekrasnu raspravu i zapažanje koje se može svesti pod upravo volterijansku kritiku nepravednosti šturog društva.

Ukratko, nema banane na stadionu. Ili ima, ali neke drugačije banane. U cijelom društvu, ili je društvo ipak u njoj.