Doša san nabrušen ode na naserem sve ono što me boli od subote navečer. A sad ne znam koliko ima smisla...
...Ima li smisla biti ljut na upravu kluba zbog svih sranja koja su nam priuštili? Ima li smisla biti ljut na igrače koji ne znaju štopat balun, ni dodat precizno na tri metra? Ima otprilike isto koliko i biti ljut na mog pasa šta loše programira u Visual Basicu. Jednostavno... nisu oni krivi što su ograničeni.
Nije sramota izgubit od Slavena koji je za nas... dovoljno je reći Klub sa velikim početnim slovom "K".
Sve ostalo je sramota.
Jedan moj prijatelj je reka kako se iskreno nada da ćemo ispast iz lige, pa da dogodine gledamo normalan drugoligaški nogomet.
Ja još i mogu razumit da je netko toliko nesposoban da rasturi nešto što se gradilo godinama. Bilo je takvih slučajeva i prije. Jednostavno... generacije grade i grade i onda dođe neki pijani sin i sve propije... Ja mogu razumit i da postoje igrači koji ništa ne znaju, a igraju nogomet. Eto... u svakoj branši ima netalentiranih i lijenih radnika koji se švercaju na poslu i nije ih briga šta in firma ide u stečaj... eto, i to mogu razumit...
Ali ono što mi se definitivno

GADI

je gledati kako se moj klub uništava radi nečijih sitnih, bijednih interesa... i to čijih???!!!
Ne znam koliko je loš ovaj trener Kalinić, ali da je najlošiji trener na svitu, a uz to da je slip, gluv i retardiran - opet bi mora vidit da su Gabriel i Šubić dva uvjerljivo najbolja igrača u ovakvoj ekipi. A oni side na klupi???!!! I onda kad uvede Gabriela, izvadi Batura???!!!!
A ne! To ne bi napravio niti najgori trener na svitu... to radi trener koji to MORA radit! I onda se sitin... zašto je uopće doša taj Kalinić u Šibenik? Ko ga je doveja i zašto kad smo imali Karabega kojeg su volili svi igrači i kojeg poštuje cili grad?
Hm... kome bi to moglo biti u interesu? Hm... rekli bi ameri... "follow the money"... Ko igra u prvih 11? Ko je čiji menadžer? Jel bi moga koji novinar malo to istražit? Mislim da bi tada mnoge stvari bile jasnije, i da bi se jasno vidilo tko u stvari vodi klub.
Lani sam se u dresu Šibenika moga ponosono prošetat gradom i često bi me poznanici pitali "di si ga nabavija, di ima za kupit?"... u subotu mi je neugodno bilo u tom istom dresu sidit u Sine...
Tužno je bilo gledat Funcute kako gube zrak... kako in se više ne da navijat... ne zato šta gubimo, nego zato šta jednostavno nema smisla. Ka smo primili drugi gol, nisan trepnija, nisan ni opsova... ništa... osjećaj je bija ka da gledan sažetak sa utakmice druge turske lige na nekoj satelitskoj TV... ko da se mene ta utakmica ne tiče, ko da sam tu slučajno...
A jel ima jadnijeg osjećaja za jednog navijača?
I zato ću se pridružit "željama" mog prijatelja s početka priče. Ispadnite iz lige, neka štakori napuste brod, pa da gledamo Šubića, Điru, Zoričića, Kulušića, Bulata, kako ginu protiv Imotskog. Bit ćemo ponosniji nego danas.