Financijski izvještaji HNL klubova su javno dostupna stvar i znaju se svi izdaci i primici. Određene svote idu u naknade agentima i menađerima i tu se može lova oprati kao i na Mamićevski način, daš veliki ugovor igraču, isplatiš ga, pa ti on vrati dio love u kešu ili preko nekih računa. Zapravo puno je načina, zato je nogomet privlačan ljudima sa novcima pa su spremni i trpiti gubitke kod takvih investicija jer u njima mogu lako oprat lovu.
Šta se tiče Šibenika, klub je u trenutku privatizacije već bija više od 2mil€ u dugu. U prosjeku se prema izvještajima u ovih 5 sezona otkad je privatiziran trošilo 2-3mil€ godišnje, a mislin da su svaki put troškovi bili veći od zarade, ali nemojte me uzimati za rič. Tako da je lako zaključiti kako je došlo do tolikog minusa.
I još nešto, u Klagenfurtu se skupila skupina lokalnih investitora koji žele od Karajice odkupit Austriu Klagenfurt jer su zabrinuti zbog stanja u klubu i žele ga spasit od crnog scenarija. Takvih nažalost kod nas nema koji bi toliko para mogli bacit u vitar. Ali evo recimo Karajica bi moga dati dio dionica na prodaju, recimo 20%, odredit cijenu recimo 100€ po dionici, pa da mi navijači pomognemo i dobijemo dio vlasništva (naravno ne kontrolni paket). Neka 500ljudi uzme u prosjeku 2 dionice to je 100 000€, dovoljno za sve troškove momčadi do kraja ove sezone dok ovaj tikvan ne ispliva iz sranja, ako će uopće isplivat.