Dobro je da su se skupili ljudi da se pokaze još jednom koliko ovaj klub znaci Šibenčanima. Sličan prosvjed sa sličnim brojem ljudi je bija 2013. godine, iako dosta radikalniji. Situacija je sad nazalost još gora zbog vlasnicke strukture.

Bez obzira šta je klub u privatnom vlasništvu, Grad Šibenik je ponajveći krivac zbog ove situacije iz dva razloga:

1. Klub od velikog značaja za lokalnu zajednicu je prodan ljudima koji nisu mogli financirati i upravljati sa njime (kolumbijcima), unatoč obvezi Grada da se dubinski analiziraju svi potencijalni kupci i da se nađe neko ko može garantirati stabilnost u najvišem rangu.

2. Klub je prodan sa značajnim dugovima, dakle grad kao vlasnik nije poslova odgovorno dok je bija vlasnik i time je smanjia vrijednost kluba kod prodaje.

Iz toga proizlazi moralna i politička obveza Grada da nađe rješenje za ovu situaciju i ponudi se kao jamac funkcioniranja u nekom kratkoročnom periodu. Tu je i pomoć nas navijača i građana jako bitna.

U sklopu ovoga prosvjeda su se pojavile ideje o otkupu dionica i vlasničkom udjelu navijača u klubu. Tu triba biti oprezan i realan. Nemamo ni masu ni novce da dovedemo klub u stabilne prvoligaške vode, ni mi ni Grad. Otkup dionica kao financijska injekcija da se klub stavi na noge, da, ali ne kao trajni zalog većinskog vlasništva navijača jer je to put u marginalizaciju i sporu propast, takvih je primjera u europi puno, a ima ih i kod nas.

Cilj bi triba biti da se klub u većinskom gradskom vlasništvu stabilizira (dugovi su tu veliki upitnik obzirom da se još ne zna oće li ih Karajica preuzeti na sebe ili neće, barem ne javno) u narednom periodu i da se ostvari napredak u jedan ili dva ranga više, šta nije veliki financijski teret za grad (sigurno ne veći od financiranja prvoligaške košarke ili vaterpola), a onda ponovno pokušati naći investitora za iskorak u prvu ligu.

Nekima se to neće sviditi, i s razlogom s obzirom na ovo iskustvo sa privatizacijon, ali to je jedini put do uspjeha za klub naše veličine.

Nadajmo se najboljem.