Kako s guštom gledati vjerojatno zadnju sezonu 93-godišnjaka? Ovo mi je prvi i vjerovatno zadnji post ovjde, iako forum pratim godinama. Pišem jer mi je dosta glume, laži i kolektivne amnezije u gradu.U Šibeniku se ne gasi samo nogometni klub.Gasi se gotovo 100 godina tradicije, simbol grada, institucija koja je odgojila tisuće mladih i koja danas ima omladinski pogon od 300 djece.I dok se to događa, grad spava.Najgore je što ovo nije došlo preko noći. Ovo je rezultat godina neznanja, neprofesionalnosti i prodavanja magle. Klub nikad nije imao ozbiljan profesionalni kadar kako treba, osim rijetkih izuzetaka, ljudi poput pokojnog Jose Bege koji je živio klub i jednog od rijetkih stručnjaka, Stipe Keđe, kojeg su naši veleumnici potirali.A onda su došli spasitelji.Tobožnji investitori, obećanja, projekti, stadioni, slike i pressice.I naša domaća ekipa koja je sve to gutala i prodavala narodu kao svetu vodu.I što smo dobili.Dobili smo ruglo.Dobili smo zgradu s koje otpada žbuka.Dobili smo klub pred gašenjem.A oni koji su se slikali i prodavali priče?Nema ih nigdi.I sad ćemo svi glumit da ne znamo kako se ovo dogodilo.Ne, nije nam klub ubio ni savez ni sudci ni neprijatelji, iako su dali svoj doprinos.Mi smo ga ubili.Mi smo dozvolili. Mi smo šutjeli. Mi smo pušili priče.Kad se klub ugasi, neće nestat samo seniori i tablica.Nestaje jedan sustav, kakav god da je bio, ali je bio smisao i put za stotine djece. Nestaje dio Šibenika.Ubijamo sve što je potentno i što ima smisla, a sport to jest.Pa će se svi čudit što mladi odlaze..I onda se pitam, kako s guštom gledati sprovod.Možemo samo šutjeti, gledati i pamtiti tko je nosio klub, a tko mu je zakucao zadnji čavao u lijes.
[uredio ŠUŠIDA - 18. veljače 2026. u 11:15]