Ono što meni smeta je kad netko, analizirajući situaciju koja je dobro dosuđena, vadi neki događaj iz prošlosti pa kaže „vidi, onda/njemu to se nije sudilo“. To što se onda/njemu nije sudilo nije nikakav argument, očito je sudac tad pogriješio. To mi je baš na razini malog djeteta. Isto tako, pravila se stalno mijenjaju, ako nešto nekad nije bio penal, a danas je, ili obrnuto, ne znači da suci griješe i da nemaju isti kriterij, nego da su onda sudili po tadašnjim, a danas sude po aktualnim pravilima. Primjer za to je ona donja ruka kod klizećeg starta, nekad je to bio penal, danas nije. I općenito su se pravila kod igranja rukom dosta promijenila, tako da nema smisla uspoređivati situacije iz različitih razdoblja.
Isto tako, promijenila su se i pravila kod izvođenja jedanaesteraca. Nekad bi Petković zbog ovoga morao ponoviti penal, a danas je to žuti karton i lopta za protivnika.
Iako su pravila kod izvođenja jedanaesteraca poprilično jasna, svako njegovo ponavljanje sa sobom donosi rasprave i usporedbe s nekom prethodnom situacijom u kojoj suci nisu imali isti kriterij. I dok je prije uvođenja VAR- to bilo donekle razumljivo, sad, kad kamere sve vide, ovakvih nedoumica više ne bi trebalo biti. Problem nepropisno izvedenog/obranjenog jedanaesterca može se riješiti na dva načina. Prvi način je jednostavan – striktno se pridržavati pravila koja su trenutno na snazi, koliko god to ponavljanja zahtijevalo. To bi sigurno dovelo do brojnih ponavljanja jedanaesteraca, no kriteriji bi barem bili jednaki, nitko se ne bi mogao žaliti da je zakinut, a s vremenom bi vjerojatno i igrači konačno shvatili što smiju, a što ne smiju, pa bi i takvih slučajeva bilo sve manje. Svi koje prate nogomet to sigurno znaju, no spomenimo samo ukratko pravila koja trenutno vrijede kod izvođenja kaznenog udarca – izvođač se na svom putu prema lopti ne smije zaustavljati, vratar u trenutku udarca mora barem jednom nogom biti na crti, a niti jedan igrač (osim izvođača, naravno) ne smije ući u kazneni prostor prije nego je udarac upućen.
Drugi način kojim se može riješiti problem koji očito postoji nameće se sam od sebe – jednostavno, promijeniti pravila. Ako ovo čitaju oni koji se bave donošenjem pravila, evo nekoliko prijedloga. J
Recimo, što se tiče preranog izlaska vratara s linije, to se može riješiti tako da se golmanima dozvoli izlazak do pet metara (slično kao u rukometu), pa da se eventualni izlazak izvan peterca rigorozno kažnjava, a meni osobno najbolje rješenje bi bilo da nema nikakvog ograničenja. Pa neka onda vratari rade što hoće, neka izlaze dokud ih volja, ako misle da će tako imati više šanse obraniti jedanaesterac. Dolazak bliže lopti s jedne strane sužava kut izvođaču, ali s druge strane i oduzima vrataru vrijeme za reakciju, tako da je upitno koliko bi to golmanima zapravo pomoglo. Uostalom, to nije bitno, naglasak je na tome da više ne bi bilo nedoumica oko toga je li vratar prerano napustio liniju i pitanja zašto je sad ovaj penal ponavljan, a onaj jučer nije, iako je i tad vratar napustio liniju prije izvođenja.
Kad govorimo o preranom ulasku igrača u šesnaesterac, i to se može vrlo lako riješiti. Kao što je slučaj i s preranim napuštanjem linije vratara, i ovdje se može jednostavno ukinuti ograničenje i dozvoliti igračima nesmetano kretanje čim sudac da znak za izvođenje penala. Zbog polukruga na vrhu šesnaesterca, izvođač će u svakom slučaju moći neometan izvesti udarac, i to je najbitnije. Sve ono što se događa poslije, više nije toliko važno i mislim kako je bolje ukinuti pravila koja samo unose kontroverze i podgrijavaju nervozu koja ionako postoji zbog činjenice da imamo kazneni udarac. Problem preranog ulaska igrača u šesnaesterac, može se riješit na još jedan način, tako da se kazneni udarac tretira kao onaj koji se izvodi u raspucavanju, što znači da nakon njega nema igre. Dakle, ako bude gol, sve je jasno, ako vratar obrani ili izvođač promaši vrata, izvodi se lopta s peterca. Kad bi se jedanaesterci ovako izvodili, ulaska igrača u kazneni prostor više ne bi ni bilo, pa bi i kontroverze oko ovog pravila nestale.
Da se mene pita, ja bih svima sve dozvolio. Izvođač neka zastajkuje koliko hoće, neka lupa lažnjake, vratari neka izlaze, igrači neka utrčavaju. Ono što je najvažnije je da je izvođač svakako najbliži lopti i da on u svakom slučaju može neometan pucati jer je u prednosti. Možda to više ne bi bili penali kakve smo naviknuli gledati, ali barem više ne bi bilo nikakve kontroverze oko njihovog izvođenja.
