Dosta stvari koje si nabrojao si dobrano promašio ali ima i nešto što si pogodio. 

Nije problem uopće samo taj mladi sudac koji počinje, od najnižih liga do seniora i možda 3. ili 2. lige. Prva liga rezervirana je za odabrane po stranačkom, rodjačkom ključu ili onih koji "ulažu" u svoju karijeru dotacijama nedodirljivim članovima koji imaju utjecaj u HNS-u. Problem su neuki treneri, divljaci koji se iživljavaju na mladom sucu jer vjerojatno nije ostvario svoju karijeru kako je htio pa je frustriran. Od toga sve polazi. Tu izgubiš trećinu perspektivnih sudaca. Drugu trećinu izgubiš na stupnju već određenog razvoja, recimo 1.ŽNL ili MŽNL lige gdje ga pritiskaju razni seoski šerifi pokušajem podmićivanja a ako ne pristaje nije za suradnju i nepoželjan je velikoj većini "poštenjačina" u klubovima pa se lagano stavlja na margine i na takvog se ne računa. Treći stadij je čistilište. Tu oni koje prežive prve dvije stepenice definitivno otpadaju jer nisu podobni, neće "ulagati" u svoju karijeru preko utjecajnih kadrova u HNS-u i nemaju stranačko, rodjačko ili kumsko zaleđe.

Tko ostaje? Upravo ovo što danas imamo. Rodjaci, kumovi, sinovi, zetovi, partijski poslušnici, načelnici i ostali zatvoreni krug. Ova kategorija arbitara neće bit izložena ovim perverzijama opisanima gore. Jer oni su predoodređeni, nečiji. Oni dobivaju utakmice nižih rangova ekipa omjera snaga rezultatski 5:0 nadalje. Njima neće trenersko osoblje psovati majku, pljuvati ih i prijetiti jer oni su od Povjerenika rodbina, kadrovi iz stranke i slično pa umjesto neumjesnih uvreda na račun običnih smrtnika oni dobivati pohvale, poticaj za dalje, kako je talentiran, ima perspektivu i slično. Ovaj igrokaz je samo medvjeđa usluga upravo njima.Tako naviknuti suci imaju poredodžbu da je sve izvrsno u HR nogometu i suđenju. Nije im jasno kako se netko žali na loš tretman i teške utakmice kad je sve ustvari tako jednostavno. I sve to ide ok ne dođu pred male ekrane i na scenu pod reflekotrima. Onda više nema skrivanja, nema lakih tekmi, nema opravdanja jer javnost nije blesava i prilično je nemilosrdna. Tatin sin do sada nije imao teški derbi gdje je morao pokazati muda, karakter, stav, dosljednost, znanje i na kraju opravdanost dolaska na najvišu ligu. Tu počinju ovakvi javašluci. 

Nije neka utjeha ali slično je u probijanju kao nogometaš, trener. Ista je to mantra, o tome svi govore a nitko ništa ne poduzima jer je uvjerenje svih kako se ne može ništa. Sumrak HR nogometa je puno tamniji i grozniji nego što mnogi misle jer repka svojim rezultatima skriva svu jad i bijedu našeg nogometa. U kojem mnogi žive od njega a ne za njega!