Vezano za Kolarića.

Ne mogu se oteti dojmu da se nešto promijenilo u njegovom suđenju onog trenutka kada je krenula hajka i kada ga je dio medijskog prostora počeo etiketirati kao “tovarića”. Od tada mi se čini kao da više ne sudi nagonski, nego kalkulantski.

Prije je djelovao kao sudac koji donosi odluke instinktivno, u ritmu igre, što je često i odlika mlađih sudaca koji još nisu opterećeni velikim narativima oko sebe. Međutim, nakon te cijele priče kao da se u njegovom suđenju pojavio jedan sloj prevelikog opreza.

Kao da u nekim situacijama više ne sudi ono što vidi, nego ono za što misli da neće izazvati novu lavinu optužbi. A kada sudac počne suditi na taj način, lako se izgubi u moru kompenzacija. Jednu odluku pokušava “izravnati” drugom, pa onda trećom, i tako utakmica polako počne kliziti iz jasnog kriterija.

Treba također biti realan i uzeti u obzir da je riječ o mladom čovjeku. Današnje suđenje više nije izoliran posao u kojem nakon utakmice odeš kući i zatvoriš vrata. Živimo u vremenu u kojem su društvene mreže, portali i komentari stalno prisutni, a online prostor je izuzetno propustan. Gotovo je nemoguće potpuno se izolirati od onoga što se o tebi piše i govori.

Ako te se u takvom okruženju počne konstantno etiketirati i stavljati u određeni narativ, teško je da to barem podsvjesno ne počne utjecati na način na koji pristupaš utakmicama.