Prije ovog ciklusa živjelo se za svaki datum kad je sveta reprezentacija na televiziji. Pola sata prije nabrijano, pola sata poslije beskrajna priča, psovanje, pjevanja, šta je već kad išlo.
Ove 'akrobacije', stavljanja Igora na mjesto izbornika (a zatim i njegove taktičke akrobacije), bezobrazno guranje igrača koje treba prodat, odjebavanja svakog drugog mjesta za igru osim Maksimira, sasjekle su mi tu strast i želju za praćenjem i navijanjem za reprezentaciju.
I onda se jučer sjetim da danas igramo s Belgijom.
Namisto da se pobijemo za prvo mjesto, pa bio ninđa ili mindža, mi moramo spašavati baraž. Bio sam skeptičan oko Igora, i u jedom trenutku sam mu čak vjerovao (Wales kod kuće, prijateljska sa Korejom) al onda je sve krenulo nizbrdo.
I sad visimo.
Ali mi smo i dalje Hrvatska, i odbijam pomišljati da je Belgija neki Dream Team koju mi ne možemo dobit. Strašno je s kakvom ekipom raspolažemo i vjerujem da je samo gram znanja u Igorovoj glavi, danas bi se, kažem, borili za izravan prolaz.
Ali svemu ovome unatoč, i negativnoj atmosferi, i ravnodušnosti, opet đava u meni ne da mira, sjest ću ispred te proklete televizije, odigrat 1x na nas, pa mu jebi sve po redu.
IGRAJ HRVATSKA!!