BRANKO IVANKOVIĆ, jedan u nizu Ćirinih sinova, još priziva dane kada je s hrvatskom reprezentacijom slavio odličje od bronce. Pred Varaždincem koji je u baroknom gradu ostavio neizbrisiv trag dok imena Varteks nije ni bilo sada su nova, velika iskušenja. Naše gore list prihvatio se posla u zemlji gdje djecu u vrtiću uče što je nuklearni rektor i gdje su mediji sličniji lešinarima nego bilo gdje drugdje na svijetu.

Europski parlament traži od FIFA-a suspenziju njegove reprezentacije sa SP-a, dok s druge strane, njemački neonacisti organiziraju marš u čast predsjedniku Ahmadinedžadu. U središtu vulkana nalaze se Ivanković, Ali Karim i, bez podcijenjivanja, ostatak družine.

Jedna od zemalja koja zbog političkih pritisaka nije odgodila prijateljsku utakmicu s Iranom je Hrvatska. Ivankovića je i u Osijeku dočekalo pojačano osiguranje, no to je ionako postala njegova svakodnevnica.

"Dio sam ove momčadi, a time i iranske države. Nogomet i politika usko su povezani, pa i španjolski car gledao je finale Lige prvaka, to sve govori. Iranski predsjednik također jako voli nogomet i, ne bi vjerovali, ima smisla za nogomet. Vidio sam kad nas je došao posjetiti na treningu. Posjetio nas je prije dva dana i predsjednik parlamenta, i moram naglasiti, poželio nam sreću bez ikakvog imperativa. Svi oni žele da se Iran prezentira na najbolji mogući način i to je jedina zadaća naše reprezentacije. U Iranu i staro i mlado živi za nogomet i svim srcem se navija za reprezentaciju. Istina, mediji podmeću, ali od toga ne bježim. Dao sam toliko intervjua portugalskim, meksičkim i švicarskim novinarima, no Iranci su bitno drugačiji. To ne znači da bježim, samo da pazim što pričam." - kazao nam je Ivanković te se odmah nadovezao:

"Svjetsko prvenstvo pratit će 30 milijuna ljudi i svakome je stalo da se što bolje predstavi. Iran je svoj plasman izborio i nitko mu ga neće oduzeti. Mogu se javiti problemi ako pritisci nastave rasti ovakvim intenzitetom, što se pogotovo osjeća u Iranu. No, slogan svjetskog prvenstva za mene je nešto prekrasno, ipak je došlo vrijeme za sport."

Odmak od politike stigao je vrlo brzo, Ivankoviću je bilo dovoljno spomenuti našu vrstu da krene bujica superlativa.

"Hrvata se bojim iz jednostavnog razloga jer predobro igraju nogomet. S naglaskom da mi je drago radi toga. Ne zavaravam se kako će se protiv Irana opustiti. Nakon sjajnih utakmica protiv Argentine i Austrije još me više fascinira zajedništvo koje imate. Odlično poznajem oko 70 posto igrača i to su odreda iznimni profesionalci i kvalitetni ljudi. Bez atmosfere koja kod vas vlada nemoguće je napraviti snažan kolektiv. Vrlo uvjerljiva pobjeda protiv Austrije nije rezultatski toliko bitna koliko je bitan vaš pristup. Svi igrači prštali su od samopouzdanja, to je strast koja se rijetko viđa i o kojoj često pričam svojim igračima. Iako, ne može se reći da kod njih također nema strasti. " - patetično će Ivanković.

Ima li tu uopće mjesta nedostacima, pitali smo se, no Ivanković nas je ponovo preduhitrio:

"Hrvatska ima svojih slabosti, pitanje je samo koliko će one biti izražene. Slabosti ostaju, ne možeš ih tek tako izbrisati, i zbog toga će one uvijek biti dio vaše momčadi. Neke se mogu otkloniti radom i usavršavanjem, nogomet se ipak razvija u nemogućnim razmjerima. U Hrvatskoj barem 10-ak igrača igra u velikim klubovima koji se sastaju jednom mjesečno. Odmah se vidi tko se razumije i slaže, a tko ne. No, priče kako momčad čine 23 a ne 11 igrača nisu isprazne. Onaj tko igra je zadovoljan, zamjene su malo nezadovoljnije, a statisti ljuti. No, i ti igrači moraju biti mentalno jaki i biti svjesni svog doprinosa. Tako je bilo sa Ćirom u Francuskoj, pa ste vidjeli dokle je doguralo. Kad smo osvojili treće mjesto, svi igrači su jednako drhtali. Svatko mora biti dovoljno strpljiv i čekati svoju priliku. Zamjene zbog atmosfere ne smiju narušavati režim, pa i mi smo u Francuskoj igrali sa 15 igrača. Nogomet je takav, logično je da ne mogu svi igrati." - tvrdi Ivanković.

Boji se, dakle, Hrvatske, a možda i nekoga posebno?

"Pršo, Klasnić i Olić donose odluke. Kvaliteta Hrvatske je u tome da ima tri-četiri igrača koji mogu odlučiti utakmicu. No, Hrvatska je najopasnija jer igra jedan moderan nogomet i ima izrazito pokretljive pojedince. No ponovit ću se i kazati da je danas teško naići na slabu momčad. Pa da ste protiv Austrije igrali samo 20 posto slabije, svega bi tu bilo i teško da bi dobili." - kazao je.

Iranci su u Osijek stigli u pravom sastavu, odradili su prvi trening nakon kojeg je Ivanković bio izrazito zadovoljan. Pitali smo se, možda su Dinamovi skauti posjetili Gradski vrt već danas, jer više nije tajna da u Maksimirskoj sklapaju ponude za Mohammada Nosratija te veznjaka Javada Kazemiana. Još samo da se momci dokažu i...

"Ne, Dinamovci će doći na tek na utakmicu. Znam da prate moje igrače, Nosratija već nekoliko mjeseci. On je naš ponajbolji obrambeni igrač, četiri godine igra za reprezentaciju i za njega ima prostora u jakim momčadima. Pitanje je samo koliko će u Dinamu biti zadovoljni, u to ne mogu ulaziti. Želim naglasiti da čak 6 naših igrača igra vani, ali da ima mjesta za još neke. Dinamo ne bi požalio." - zaključuje naš trener.