| OSIJEK - Zvižduk kompletnog stadiona upućen Niki Kranjčaru, nažalost, bio je najdojmljiviji detalj osječke utakmice. Zasjenio je sjajan dekor koji je priredilo 20 tisuća kockastih navijača.
Neumornost izbornika Zlatka Kranjčara u forsiranju sina polako ali sigurno dovodi ga u situaciju apsurda. Već po prvih 45 minuta vidjelo da se da to nije Nikin dan. Dvije lopte nisu htjele u gol, nije uspio odigrati nijedno pravo proigravanje.
Tvrdoglavi Zlatko I Cico je mogao Niku poštedjeti zvižduka. Samo ga je trebao ostaviti u svlačionici. Da se radila anketa među četiri milijuna izbornika, koliko ih Hrvatska ima, vjerojatno bi svi na poluvremenu jednog igrača zamijenili. Ili malo poslije. Jedino pravi izbornik to nije vidio. Ili nije htio vidjeti. Cico je iskazao dozu tvrdoglavosti, inati se sa svima koji mu spočitavaju nepotizam.
Istina, Hrvatska nije izgubila, Zlatko Kranjčar ima svoj put. Kojim za sada dobro korača, kvalifikacije je prošao neokrznut, nacija mu se klanja što nas je odveo u Njemačku. Stotinu je puta prkosno kazao da je Niko standardni član prve momčadi. I to nam više ne treba dokazivati. Ne tako da ne mijenja igrača koji igra loše. Pa makar se zvao Niko Kranjčar.
Nije Kranjčarima lako, a da se izvade iz te situacije kada navijači polako ali sigurno Niku uzimaju na zub, trebaju im prave igre nacionalnog razigravača. Do sada je Niko iskazivao vrhunsku psihičku stabilnost, ne sumnjamo da će i nakon osječkih zvižduka naći načina da se digne. I da odigra na razini. Jer, kada ga već izbornik stavlja u momčad, kada mu je u noge povjerio dirigentsku palicu te selekcije, onda tu odgovornost mora i preuzeti.
Obrambeni problemi No nije samo Nikina igra izbornikov problem. Protiv Irana manifestirali su se svi obrambeni problemi. Do sada je zadnja linija bila jedna od naših najjačih karika, ali to što su prikazali R. Kovač, Šimić, Tomas i poslije Tokić ispod svake je razine. Tri pojedinačne pogreške, Hrvatska je primila dva pogotka. To nam Svjetsko prvenstvo neće tolerirati.
Dobro, nije sve tako crno, napadači i bočni igrači pokazali su da su nacionalno blago koje valja njegovati. Pršo i Klasnić samo su demonstrirali svoju moć, potvrdili da su napadački dvojac među najboljima na svijetu. Baš kao i bočni dvojac Babić i Srna. Marko Babić je u dvobojima s Austrijom i Iranom bio jedan od naših najboljih igrača, a Srna je protiv Irana pokazao da je igra u Beču bila samo trenutna slabost. |