Hrvatska kakvu svi očekujemo, razigrana, rastrčana, na trenutke lepršava igra i akcije na kojima bi pozavidjeli i Ronaldinho & co.
Nadam se da sada nećemo biti u "sedmom nebu"... Mada, pobjeda nad ovom Italijom, mješavinom B i C selekcije Azzura, vrijedi više no da smo dobili Tottija i društvo... Jer, da je igrala mundijalska momčad, ona koja je uzela zlato na SP-u, mislim da bi to bio susret revijalnog tona, gdje nitko ne bi obraćao preveliku pozornost na igru i taktiku, gdje bi domaćini odzdravljali na pozdrave publici, pokušavali biti spektakularni, itd.
Koliko god su nam neki momci iz ove postave Talijana navlačili osmijeh na lice svojim (ne) znanjem, činjenica je da oni na talijanskoj nogometnoj sceni vrijede, da je riječ o kvalitetnim nogometašima, koji igraju u super jakoj ligi... Donadoni je uzeo najbolje što je u datom trenutku mogao, uzeo je dečke koji se moraju nametnuti, jer neki iz redova svjetskih prvaka, uskoro bi mogli zalupiti vrata reprezentaciji...
I ta Italija nije bila baš nešto, ali su se trudili, bili su motivirani i dali sve od sebe... Pokazali smo da smo bolji od njih, ukazali stručnom stožeru Azzura na goleme nedostatke i slabosti... I ova utakmica bila je daleko od prijateljske, čemu svjedoči i veliki broj pravih, profesionalnih prekršaja, odnosno žutih kartona, i nervoze među akterima jučerašnjeg stožera...
Što se tiče domaćih tifoza, Livornjana, samo jedno: livornesi pazzo di merda!!!