Dalić je najbolji hrvatski izbornik, ali je loš trener. I to nije nikakva pljuvačina, jer čovjek nikada nije imao niti će imati u džepu ponudu momčadi iz relevantnih europskih liga. To je činjenica.
Dalićev grijeh je što će vjerojatno nakon EURA otići, a iza sebe neće ostaviti nikakav automatizam niti prepoznatljiv koncept igre za buduće razdoblje bez velikana hrvatskog nogometa. Meni je zaista nevjerojatno kako smo mi taktički nespremni dočekali ovaj EURO. U jedanaest se upada i ispada kao na traci, što sam pokazuje da Dalić uopće nema viziju tko bi trebao igrati, niti kakvu ulogu bi igrač trebao imati u sustavu, nit kako bi reprezentacija trebala igrati.
Brozović je, uz Perišića, ključni igrač ove reprezentacije. Modrić je najbolji hrvatski igrač svih vremena, ali ova dvojica su koncepcijski nenadoknadiva, barem u sustavu kojeg Dalić forsira. Dalić je jednostavno previše vjerovao Brozoviću odnosno premalo je vjerovao svima ostalima, i tu je osnovni problem.
Što se utakmica više bliži svojem početku, to mi je jasnije da ćemo opet krenuti sa Brozović-Modrić-Kovačić, u istoj formaciji sa trojicom naprijed bez igrača koji je u stanju izaći u kontru i tražiti dubinu. I možda to i upali u nekom mrtvilu, jer dovoljno je tu kvalitete, ali nikakvog rezona za takvo što nakon ovih 180 minuta nema.
Teško mi je biti optimist jer kod Dalića ne vidim dovoljno hrabrosti da proba nešto drugo od onog što uporno gura. A to ne da ne izgleda dobro, već odaje dojam potpune nemoći. Ne bih volio da se Modrić i Perišić na taj način oproste od reprezentacije.
