Slaven Bilić ( kolovoz 2006 - lipanj 2012 )
Iskreno, htio sam jučer napisat osvrt, ali nekako je previše tu bilo svega, tako da sam htio barem prespavat noć, pa onda vidit jel to to. Pa idemo redom. Na njegov dolazak sam bio jako skeptičan, jer vođenjem Hajduka se pokazao jako loš, pričanje viceva i pokušavanja da bude prijatelj sa svima mi se nimalo nije sviđala. Prva utakmica s Italijom, lijepa pobjeda, vraćanje Mikija u reprezentaciju, stavljanje Dudua, Luke i Čarlija se pokazalo dobro. Nisam gledao utakmicu, bio na obiteljskoj večeri, svi smo kometirali ga, uglavnom Bilić je tada bio nepoznanica, ali nismo očekivali ni pola posto ono šta slijedi. Jer svi smo kontali, kako bi se ispred Rusa ugurali, jer Englezi su sigurno prvi!
Kreću kvalifikacije, prva utakmica u Rusiji, Srna, Ola i Bole se nalili ko zvijeri na cajkama , te ih Bilić otjerao. Sabljić i Serić, te Čarli desno, mnogo loše mi se činilo, Robert Kovač sam, do tada nisam bio upoznat skroz s njegovim opusom u reprezentaciji. Ustvari vidio sam to na Spu 2006, ali nisam opažao toliko, ali vidilo se da je on šerif obrane. Robert je svega par sati prije utakmice s Brazilom sjedao s ekipom i pričao i pio mineralnu, čak sam mu i ja stisnuo ruku, i poželio sreću. Recimo ostali svi su bili u sobama na zakazanom odmoru. Da se vratim na utakmicu u kojoj je Klasnić zapucao šansu, te tako sam strahovao da nam neće doći to na naplatu. Eto nije, Čarli oduševio na boku. Po meni ta je utakmica bila detonator Bilić boysa, kasnije je Bilić samo dodavao sastojke, te okus je postajao sve bolji i bolji. Slijedilo je nakantavanje Andore, gdje se vidila glad naših, jednostavno Bilić ih je učinio gladnim uspjeha. Petrić je igrao odlično, Bole je stavio gol kako je ušao odmah, Modrić dobio odriješene ruke, te tata Niko Kovač dobio sve ovlasti u ekipi. Slaven je u braći kovač dobio nešto što svaki izbornik sanja, igrače koji jako čvrsti na zemlji, te itekako svjesni svojih limita, te najvažnije sposobni napaliti ekipu! Engleze smo smrvili bili, Miki je cashleya motao ko budalu, radio je od njega šta je htio, prilika je bilo, ništa sto postotnih, u drugom poluvremenu Dudu ga uvaljiva, te famozna krtica baca u ekstazu stadion. Englezi su se trgnuli, ali Rooney je fulao gol, a ostalo Stipe pokupio. Jebenih 4 boda u po meni dvije utakmice koje ama baš nitko nije očekivao, šta je još bitnije mreža netaknuta. Nekako sam tada rekao, ovo je strašno, pa mi postajemo sila. Slijedio je Izrael, svi bruje statistikom kao Izrael nije porazen ohoho utakmica doma, ovo, ono. Mene je isto bilo strah, jer naši običavaju s manje atraktivnim se mučit, i to jako puno se mučit. Utakmica je bila rollercoaster, primali smo idiotske golove, ali je Dudu trpao. Tu je Kranjčar bio maestralan, namjestio Duduu gol, te dao dijagonalu srni (cca 65 metara) na trepavicu, koji namjesta Dudu gol. Kasnije opet Dudu zabija 3. gol, i pravi napadački gol. Kasnije opet makljaže u obrani, te muke, ali pobjeda na kraju 4:3. Svi sretni, ali opet malo skepticizam radi obrane. Ali tu je napravljena kontura ekipe po meni, jer Dudu i Petrić su postali prvi napadači, Luka i Niko sredina, Joe i Robert stoperi, Kranjčar lijevi vezni. Napravila se kralježnica. Runje je bio osporavan, ali tada je on branio, dok je Stipe bio ozljeđen mislim. Slijedila je muka doma s Makedoncima, gdje smo po meni osigurali 2. mjesto. Srna je zabio strašan slobodnjak, Dudu opet se ukazao pred kraj, tada je Petrić bio ozljeđen, te sam sjedao 3 sjedalice od njega u loži, čovjek je bio živčan do bola, nije mogao gledati zadnje minute, na kraju skakao više od mene! Slijedi ljeto 2007, već laganini se planira put, potežu se veze za karte, i spika počinje, šta će ti Estonci, dobivamo to. Na kraju mukom dobijamo Duduovim golom, te čekamo Ruse u totalnom deliriju, Bilić je postao apsolutni heroj nacije, doslovno je bio obožavan. 0:0 opet s Rusima, Dudu falio prazan gol, mnogo smo bolji bili, ali nismo kapitalizirali svoje šanse, po drugi puta s Rusima. Kasnije Estonci i Andora pobjeđeni, te meč lopta s Izraelom, opet muka, Čarli za Dudua, dovoljno za 1:0. Dudu igra strašno, već tada sam znao da prolazimo skupinu, te kontam gdje da nategnem love, jer će trebat dosta više nego na SPu. Ostaju Makedonija i Engleska, imam karte za obje ali ne ide na nijednu, nekako sam mislio, štedim za Euro, nama je trebao bod s Makedoncima, ili kiks Rusa, na kraju gubio 2:0 u terenu punog blata, ali Rusi kiksavaju, te prolazimo na Euro, ostaje pitanje jel smo prvi ili drugi, jer Englezi bi pobjedom od 3 razlike bili prvi! Otvaramo s 2:0 vodstvom, kasnije je sudac pomaže Englezima, te se vraćaju, ali Petrić ih je zakucao, te rekao gledajte nas na TVu. Bilić je još jednom pokazao majstorom. Svaka čast momcima, pjevalo se u Londonu ohoho, postali smo prva i jedina reprezentacija koja je pobjedila Engleze u ovakvom sustavu kvalifikacija. Kad to pročitah, kontam, idemo mi daleko. Tad je već počela rezervacija karata na Uefi, do kraja, follow your team. Tražio se smještaj za Basel, jer tamo igramo i polufinale.
Dolazi Euro, Pranja počinje lijevo, svi smo malo skeptični, mlađahni Raketa je tu isto, Budan je trpao solidno na čizmi, Dudua je polomio krvnik, te sam bio utučen dobra 2 tjedna zbog njega, jer sam nekako znao da ćemo ga prizivat. Odlazak u Beč, te u hotel reprezentacije vidim da je ekipa totalno opuštena, svi govore da Austrijanci nemaju šanse, totalno smo napaljeni, rano povedosmo, svi očekivali nakantavanje, na kraju jedva živu glavu izvukli, ljudi totalno u u šoku, doslovno nije bilo nikakve pjesme kad se izlazilo sa stadiona i kad se ulazilo u metro. Ljudi su mislili da smo gotovi protiv Njemaca. Tu je recimo Bilić po meni imao sreće, jer tu nismo zaslužili pobjedu, totalno smo visili, bekovi propusni, jako loša trka, zamjene totalno podbacile, dan danas se kaže ne vuci se po centru ko Budan! Bilić šuti i radi i priprema igru za Švabe, 4-5-1! Nekako sam dojma bio da ih dobijamo, općenito nikad ne podbacio tu drugu, te uvijek ona bude s najjačim u grupi, a tada sam mrzio Švabe. Odigrali fantazija, Švabe do 70 min nam nisu uopće bili ravnopravni, sakrili smo im loptu, Raketa, klinjo od 19 god, totalno oduševio, Kranjčar je bio ko ljegulja, svim se nudio. Niko zatvarao sve rupe koje bi se otvorile, a Robert komandirao! Tada sam spoznao Robertovu ulogu, jako sam blizu bio terena, tako da sam mogao čuti dosta tega. Koliko se derao na bočne igrače, te kad Robert se zadere izlazi iz 16terca, izlazile bi i krtice pod terenom. Tada je Čarli jednom kasnio, a u sljedećem prekidu, Robert mu se tako najebao svega i svačega, da ovom više nije palo na pamet to više ikad učinit! Poldi smanjio, malo smo strepili na kraju, ali pobjeda je tu. Opći delirij, pjesma slavlje. Do dana danas po meni najveća pobjeda Bilića i ove generacije, jer u toj utakmici smo dominirali. Tim oko bilića je bio doslovno savršen, zato jer su skupa igrali, te su imali respekt prema drugima. Po meni tu leži uspjeh Slavena, što ama baš nikad nismo vidili da netko iznosi prljavi veš. 8 godina su skupa radili, i niti jedan skandal ili svađa. Svaka čast momci. Poljska je bila opet neka vrsta velike pobjede Slavena, jer je pobjedio s B ekipom, šta opet pokazuje, koliko je ekipa bila napaljena i kolika je glad bila za pobjedom. Kad sam saznao da igrao s Turcima, glupi Cech, nije mi bilo drago. Jebeni Nihat Kahveci i Fatih Terim. Ostalo sve znate, nemam ni dan danas snage secirati tu utakmicu, te trčanje Slavena u zagrljaj igračima, te prečku Ole i sve ostalo. Još boli!
Rezime prve trećine Bilić Boysa : Daleko najuspješnije kvalifikacije od svih dosada, jedino Ćiro s kvalifikacijama 96, ulazi u krug usporedbe, najbolji nastup na Euru, stvarno ekipa imala sve da ode do kraja, kao i 96te. Taktički je ovisilo dosta o braći Kovač, jer nekad Luka ne bi stigao, ali znao je da će Niko stići, kad bi Srna izgubio loptu, znao da će Robert to očistiti. Braća Kovač su preuzela svu odgovornost na sebe, te je onda bilo normalno njih slušati šta ti govore. Jer i da si imao muda im odgovorit, tu se našao i brat isto, tako da su bili nedodirljivi. Ali njihova veličina je bila u tome, da nikad nisu to pokazivali prema vani, držali su to za sebe i tim. Zato do dana danas govorim, uz dužno poštovanje Zvone, ali najbolji kapetan Vatrenih ikad je Niko Kovač.
Nastavak 2/3 sutra ili prekosutra, ovo je moje subjektivno viđenje, nadalje dosta toga je bilo u euforiji, tako da može bit grešaka dosta!
[uredio Zidanes&Pavones - 20. lipnja 2012. u 14:58]
