Na srecu jos ima pokoji novinar koji nije na platnom spisku ni Mamica ni Stimca, a takvi iz dana u dan postavljaju sve nezgodnija pitanja "drugu Titu"
-----------------------------
PITANJA IGORU ŠTIMCU
Izborniče, dozvolite da se obratimo...
Igor Štimac nema pokrića za vrlo autoritativno postavljanje prema igračima i javnosti: dok se on ponaša 'kao drug Tito' i trenira strogoću, kola već na početku puta klize nizbrdo...
Štimčevi televizijski komentari možda su se nekome svidjeli, ali se i u nekoliko primjera pokazalo da nisu baš posve stručni: najeklatantnije u susretu Italija-Hrvatska na Euru, kad nije zamijetio promjenu sustava u poluvremenu. Poslije utakmice, Ćosić je pitao Bilića: 'Slavene, možete li nam objasniti što ste to učinili da je Hrvatska bila toliko bolja u drugom dijelu?' 'Pa promijenili smo formaciju iz 4-4-2 u 4-2-3-1, ne znam kako to vaši stručnjaci u studiju nisu primijetili', odgovorio je već pomalo rezignirani Bilić. Bio je to jedan od vrhunskih trenutaka live televizije, moment u kojem je tiho eskalirala napetost između 'autoriteta znanja' i razine razumijevanja nogometa među novinarima/komentatorima...
Igor Štimac je sve do sad napravio potpuno krivo. On nema autoritet, znanja ni ozbiljnog trenerskog iskustva. Svi znaju u kojim okolnostima i od koga je postavljen za izbornika, o tome se izjasnila i splitska publika koja je praktički bojkotirala utakmicu protiv Švicarske.
Ipak, on se u startu ponaša 'kao drug Tito', postavlja se kao gazda i zahtijeva radikalne promjene, tražeći od igrača poslije dva zajednička dana nešto sasvim drugačije od onoga što su dosad radili. On nema ni optimizam niti zanos koji je pratio Bilićev stožer, koji je u nastupnoj utakmici odnio pobjedu u Italiji. Bilić je u svakoj krizi i poteškoći stao iza igrača, a igrači su stali iza njega: postojali su jedinstvo i zajednička energija, kemija u svlačionici. Štimac već u startu kritizira igrače i prijeti im zbog neispunjavanja njegovih zamisli, unoseći među njih nemir i postižući posve drugi učinak od onoga kojemu bi trebao težiti.
Novi hrvatski izbornik nema pokrića za ovakvu samouvjerenost koja prelazi i granice arogancije. Pred nama su dva kvalifikacijska susreta koja će uvelike odrediti šanse reprezentacije za plasman na SP u Brazilu i Štimac si ne smije priuštiti eksperimentiranje i pokušaje prevladavanja nekog osobnog kompleksa. On mora naučiti slušati igrače, ali i dati javnosti odgovore na neka pitanja. Kao, na primjer...
Zašto misli da 'preko noći' može promijeniti sustav i navike igrača? Jesu li 'tiranija' i prijetnje doista pravi način za to? Kakvu igru doista želi, što znači 'puno više rizika'? Formacija koju je suprotstavio Švicarskoj bila je čisti nonsens: nominalnih 4-3-3 u praksi je češće izgledalo kao 2-4-1-3, s nekoliko igrača izvan svojih prirodnih pozicija, drugima izoliranima, bez prave fluidnosti među linijama? Igrati takav sustav bez ijednog defenzivnog veznog, s napadačima koji glume krila, a izuzetno ofenzivnim bočnim braničima ne bi prošlo ni u Football Manageru...
Takav sustav nema presedana u svjetskom nogometu. Možda bi se mogao testirati među 'nabrijanim' klincima u Lokomotivi i Hajduku (obje momčadi danas igraju daleko smislenije i taktički odgovornije), ali je li reprezentacija poligon za takve radikalne pokuse? Možda se nečime sličnim tomu može 'na silu' i u ograničenom periodu igre slomiti neka slabija reprezentacija, ali ono sa Švicarskom bilo je posve pacerski i završilo kao totalna sramota: zašto Štimac misli da takav sustav može funkcionirati u suvremenom nogometu?
Poslije samo jednog, zaista katastrofalnog nastupa reprezentacije dojam je da kola nezustavljivo klize nizbrdo. Štimac već sada mora dokazati da je s razlogom postavljen za izbornika, ako iz ogleda s Makedonijom i Belgijom ne izađe sa zadovoljavajućim rezultatom, naći će se u situaciji da javnost već na samom početku njegova mandata traži otkaz, prije nego što bude prekasno...
http://www.tportal.hr/sport/nogomet/209923/Izbornice-dozvolite-da-se-obratimo.html