Bila je subota, koja je netom zamijenila taj vražji petak, a Robert Kovač je sa slomljenim suigračima dolazio u NH hotel, udaljen kilometar od mjesta nesreće. Anica je zaplakala, Robertu se vilica ukočila. Suza se nije mogla najbolje vidjeti, no šok je ubijao i tog hladnokrvnog i čvrstog igrača.

Brat Niko, kapetan kockastih, odmah je mixed zoni rekao da napušta reprezentaciju. I Robert je to najavljivao prije Eura. Te kobne noći kao da više nije bilo upitno da Kovači odlaze.

No, bez obzira na to što su najave takve i što je to s obzirom na dob poznate i priznate braće i logično, u vatrenom stožeru kada su se malo ohladili i počeli treznije razmišljati došli su do zaključka da to i ne bi bilo dobro. Niko će vjerojatno otići, a Robert?

Obojica još nisu završila nogometne karijere, još žele igrati, a kako je Robert mlađi, kako igra na poziciji koja ne iziskuje maksimalnu potrošnju trkačkih kapaciteta, njegov vijek trajanja mogao bi biti dostatan da još odigra jedan ciklus za kockaste.

Niti izbornik Slaven Bilić ne bi imao ništa protiv, jer ipak je ova generacija najslabija upravo na stoperskim pozicijama. Šimić odlazi u povijest, Šimunić ostaje gotovo sam. Može to Nane krpati i s Križancem, Kneževićem, pomicati Ćorluku u sredinu, no tada se otvaraju neka druga pitanja.

Robert Kovač je na Euru igrao izvrsno, ne pamtimo niti jednu pogrešku, pa i pri onom kobnom golu bilo je puno nesreće. Jedno takvo iskustvo dobro bi došlo Bilićevim dečkima u kvalifikacijama za SP 2010. Bio bi dobar i za prvu sezonu kvalifikacija, ni protiv toga Bilić ne bi imao ništa!