Doktor baluna je napisao/la:
"Antihrvatska" poruka Šukeru, Mamiću i Štimcu: Ispali, dabogda!
Tmurni, depresivni oblaci nadvili su se nad hrvatski nogomet. Nema Brazila. A ako nema Brazila, nema ni love. A ako nema toga, leti Štimac. Pa brend Šuker. Pa onda i Zdravko. Opća katastrofa. Izbornik Štimac – "razbojnik" u pučkoj mitologiji, nešto poput "mučkog đubreta" s kojim je koalirao i nakon ne osobito uvjerljive svađe podijelio plijen - silom prilika na sebe je preuzeo ulogu gromobrana naše domaće "močvare", što je još jedna zgodna i već do zla boga izlizana metafora. Stvari mu se ne razvijaju kako je bilo planirano i Svjetsko prvenstvo klizi iz ruku i novčanika, pa Igor prelazi u formaciju bunker. Batrga se pod paljbom iznenađujuće kritičnih medija, onih istih koji su godinama mahom utopljeni u kloaki ionako začepljenoj produktima Mamićeve samovolje, pa povremeno provire tek kada velikom gazdi treba dati malo medijske pažnje i skrenuti kolektivnu svijest s lopovluka i nepoštenja na njegov "nekontrolirani karakter". Pucaju mediji po Štimcu onako nedomoljubno i antihrvatski, kakvi već jesu u situacijama kada ozbiljno ugroze uhodani tijek novca i raspored moći u sivim zonama, pa je ovaj izvadio svoj posljednji argument: skinu li moju glavu, neće proći dugo do trenutka kada se ulicama zakotrlja i Šukerova. A onda i Mamićeva. Jer, podsjeća Igor, u ovome smo svi skupa. Projekt okupacije hrvatskog nogometa zasnovan je na ravnoteži snaga i vrlo konkretnom dogovoru dvaju velikih predatora. Uostalom, njih dvojica - a o Mamiću i Štimcu govorimo, jasno je - još i ranije znali su fino surađivati ili barem otvoreno pregovarati, pa je ovaj prvi već godinama ranije nudio izborničku poziciju pod uvjetom da u svakom trenutku u reprezentaciji nastupa barem osam njegovih igrača. Bilo je tu trenutaka ljubavi i mržnje, od Štimčeve ponude da postane trener Dinama do bitaka koje su mirisale na potpuno istrebljenje slabije strane, no i jedan i drugi na koncu su shvatili da nema smisla previše se trošiti i lijepo ušli u jedno divno partnerstvo. Nas dva brata skupa ratujemo. Talac je sam nogomet, no sve bi vjerojatno savršeno funkcioniralo da nije zaboravljen jedan detalj: čak i prosječnom poznavatelju prilika postalo je previše očito da se izrodila "Repka d.o.o.", čudovišni poligon za izvoz igrača koji mahom imaju robovlasnički ugovor s velikim gazdom, a dojam je pojačala bezobrazna centralizacija i uporno forsiranje Maksimira, na kojemu danas stoluju krvnici nečega što je u prošlosti predstavljalo ugodnu narodnu zabavu. Hrvatskog nogometa jednostavno više nema i čak ni onih par tisuća ljudi koje se na silu - besplatnim ulaznicama ili po zadatku, svejedno - nekako dovuče na utakmicu više-manje jasno daju do znanja što misle o 'ŠMŠ' vodstvu nacionalnog saveza. Nema, eto, ni neke velike ljepote u igri reprezentacije i to je dovoljno da čak i najljeniji među Hrvatima, oni koji će za močvaru uvijek naći neko opravdanje i tek se zanimati za rezultate nacionalne vrste koju su navikli gledati u velikim ulogama, konačno progledaju. Šuker, Mamić i Štimac više se nemaju gdje sakriti, pa čak ni na Maksimiru. Ali smijeniti ih nitko nikada neće, osim ako se međusobno zarate pa otvore prostor za kakvog autsajdera. Željko Jovanović i njegova sportska inspekcija očito ne mogu, a Mladen Bajić i njegovi istražitelji evidentno ne žele. I nema te korupcijske afere, dokazane nepravde, tragova novca i plastičnih činjenica koji bi bili učinkovitiji od jednog običnog neuspjeha reprezentacije. Propuštenih desetak milijuna eura? Check. Izgubljena vrijednost igrača? Check. Nepovratno potrošena prilika za samopromociju i mazanje očiju javnosti? Check. Mogućnost bratoubilačkog rata u HNS-u? Check. Brazil? Ne, hvala. Sve prilike za slijepo domoljubno popuštanje potrošene su i sva samoobmanjujuća opravdanja već su odavno izlizana. Hrvatski nogomet izrodio se u "utočište hulja" i preostao je tek jedan, bolan način za osloboditi ga gangrene. Reprezentaciji treba amputacija noge, jednako kao što Dinamo - nekad slavni klub - mora potpuno propasti, otići u induciranu komu kako bi iz nje eventualno opet izašao kao normalan klub. Dakle: ispali, dabogda! Eto do čega ste nas doveli.
Dino Petranović
nemaju di otić osim u Beograd 
