Ne nego je najveća sramota što mi kao narod nismo u stanju stati iza našeg čovjeka, iza čovjeka koji je odigrao preko sto utakmica za sveti dres, iza čovjeka koji voli ovu zemlju iz sveg srca za razliku od nekih kojima smo glas dali, iza čovjeka bez kojeg svo veselje nagodinu u Brazilu ne bi bilo moguće doživjeti, iza čovjeka koji je imao muda u pol Beograda bez sekunde razmišljanja profesionalno i bez ALIBIJA reagirati.

Koliko dobrog plasman na veliko prvenstvo donese jednoj zemlji? Kroz povijest su zemlje doslovce doživljavale ekonomske procvate nakon određenih pobjeda (Njemačka), koliko je revolucija započinjalo nakon poraza (Mađarska), koliko je ratova započeto neizravno (Maksimir) a koliko izravno (Honduras - El Salvador), koliko je ratova prekinuto (Obala Bjelokosti 2006) da ne nabrajam koliko na narod pozitivno utječe uspjeh u sportu većina ljudi toga nije ni svjesna jer nogomet je stvarno najvažnija sporedna stvar na svijetu - ne utječe na ništa direktno ali potiče događaje nevjerojatnih razmjera. I takav čovjek koji je dio toga bio na velikim natjecanjima 2002, 2006, 2004, 2008 i 2012 godine, koji je uzviknuo HRVATSKI poklič POVEZAN sa NDH koja je bila iz drugih motiva povezana sa Nacistima, poklič koji na mnoge asocira na Domovinski rat i koji je korišten prije i poslije tog zloglasnog ustaškog režima.

Neki uspoređuju to sa svastikom - prvo i osnovno vama mora biti jasno da je svastika izvučena iz jednog totalno drukčijeg konteksta i tada korištena od strane Nacista. Pozdrav Za dom spremni je uzet iz Hrvatske povijesti, on nije pao sa neba Ustašama oni ga nisu uzeli iz Hinduizma il pitaj boga čega nego su ga uzeli kao HRVATSKI pozdrav a ne nacistički ili ne znam kakav. Isto tako, mi nismo fokusirani na taj pozdrav nego se on koristi uz sve ostale hrvatske kao što su "U boj u boj" i Šimunić nije vikao samo Za dom spremni nego je prije toga vikao i druge stvari, a završio je s time kao dijelom folklora koji u njegovoj glavi sa podignutom lijevom rukom u kojem čvrsto drži HRVATSKI dres ne predstavlja mržnju prema crncima, židovima i srbima nego ljubav prema domovini.

A što se tiče svršavanja preko Dunava vama mora biti kristalno jasno da Fifa nije ovu kaznu dala Šimuniću zbog vas - pa Platimi je vjerojatno obriso guzicu sa onom vašom žalbom - nego je dala tu kaznu jer ima nultu toleranciju na rasizam i bilo šta povezano sa Nacističkim režimom.  Jedina kazna koja se vas mogla ticati je ona izrečena Gotovini i Markaču prošle godine, koji su btw dočekani na glavnom HRVATSKOM trgu pred 100000 ljudi koji su tu istu "zloglasnu" parolu uzvikivali i pjevali dok se pola Zagreba treslo od zvuka i tada to nikom nije smetalo - tada ste svi zajedno sa obitelji puštali suze pred ekranom u sjećanje na Domovinski rat dok je Thompson spominjao na razglasu bombe rakete bazuke i Svetog Iliju? Kakva razina licemjerja? A da, sad ćete reći da ste bili dirnuti i da je bio takav trenutak!? Pa kakav je onda Šimuniću bio trenutak kad je čovjek ostvario svoj san nakon toliko muke? Pitam se jel isto tako nikom ne bi smetalo da Fifa slučajno odluči uvažiti žalbu, poslati izjavu da Za dom spremni uistinu nije ustaški uzvik i oprostiti Šimuniću svih 10 utakmica kazne jel bi onda odjednom svi licemjerno rekli bravo to je naš heroj a šutili su ko pičke danima i glumili liberale i dopuštali da im Europski sudovi kroje mišljenje o tome što je ispravno a što nije? Ono što je napravio nije za pohvalu bilo je nesmotreno i glupo ali isto tako nije zaslužio ni 5% ovoga što mu se dogodilo.

Dođe ti da se zamisliš...