Hrvatska nogometna reprezentacija
President has spoken.
00:41 "Vrlo je bitno da imaš klubove u svim ligama" http://www.youtube.com/watch?v=B7d6f75D-J4&feature=youtu.be
[uredio Doktor baluna - 07. siječnja 2014. u 01:21]
"Vaš sam, imate me!" A.D.http://hajduk.hr/klub/clanstvo
Zelenika u Lokomotivi na posudbi. S ovin je, čini se, Picak pa na misto 3. vratra Lokomotive. A prije 6 miseci bija u repkici. 
Drž se, Picak, opet ćeš ti u repku! Niko kod gazde ne ostane kruha glada.
Drž se, Picak, opet ćeš ti u repku! Niko kod gazde ne ostane kruha glada.[uredio Doktor baluna - 07. siječnja 2014. u 17:49]
"Vaš sam, imate me!" A.D.http://hajduk.hr/klub/clanstvo
Treći vratar druge ekipe Dinama je ne tako davno bio na širem spisku reprezentacije.
Onako napamet netko neupućen bi rekao da su ispred njega u Loksi redom Pletikosa pa Subašić, dok u Dinamu jedinicu čvrsto drži Gigi Buffon osobno, a na treningu mu sparira Sczesny kao drugi vratar Dinama.
Onako napamet netko neupućen bi rekao da su ispred njega u Loksi redom Pletikosa pa Subašić, dok u Dinamu jedinicu čvrsto drži Gigi Buffon osobno, a na treningu mu sparira Sczesny kao drugi vratar Dinama.
SuperSport HNL
Lokomotiva se vratila nakon sjajnog proigravanja Trajkovskog za Vukovića, VAR odužio priču
Engleski nogomet
Švedski brod, intimno rublje, pogrešna pošiljka: nevjerojatne priče o bojama dresova najvećih nogometnih klubova
SuperSport HNL
Dvoboj susjeda u Koprivnici, prva dva ovosezonska susreta donijela su osam golova
Europska liga
Genkovi navijači zbog Uefine kazne neće moći doputovati u Zagreb
Lipo čovik sa forum.hr objasnia
U Rusanovoj ulici ponosno stoji natpis 'Kuća hrvatskog nogometa'. Kuća je tamo svakako, nema spora, samo pitanje jest je li to kuća hrvatskog nogometa ili partikularnih interesa, interesnih skupina i njihovih poltrona i aparatčika. Kuća lutaka. Jer, da se radi o hrvatskom nogometu i njegovom interesu, interesu svih reprezentacija, klubova, igrača, navijača i svih drugih više ili manje direktno involviranih u taj najpopularniji sport, vjerujem da ne bi svjedočili scenama kakvima svjedočimo proteklih dana i tjedana.
Borbu za vlast i prevlast u toj 'Kući' tako vode ljudi kojima su u tijeku kazneni postupci zbog 'torbarenja dionicama' (nije im valjda dosta, pa su i u dionice gurnuli svoje 'šape'), ljudi koji nemaju vjerodajnice svojih saveza, ljudi koji su osuđeni za gospodarski kriminal, oni kojih nema jer su u toaletu, ljudi od kojih nam se diže želudac (pa i mi zbog njih često produžimo do toaleta) i koje smo dosada trebali gledati u crnoj kronici dnevnih listova, a ne u sportskom dijelu istih. Volio bih, kada bih imao priliku, upitati gospodu iz UEFA-e, koji bi po nekima reagirali da država iz saveza makne oni koji tamo zakonski (!) ne smiju biti, zašto nisu reagirali na 'uplitanje politke u sport' prije 13 godina, kada se po mandat u nogometnom savezu, i ne samo nogometnom, išlo isključivo u Ured predsjednika države. Tada to, valjda, nije bilo uplitanje države u sport ali jest danas kada bi država trebala i morala osigurati zakonsko stanje. Znači, ne kadrovirati, već isključivo inzistirati na provedbi njenih zakona i ustava, što nikako nije i ne može biti – uplitanje u interne poslove saveza. Jer bi, slijedeći tu logiku, država morala nijemo promatrati sve da je, karikiram, na čelu saveza osuđeni ubojica. Jer, 'ne smije se uplitati u rad saveza' ?! Bez obzira što djelovanje tog saveza nije u skladu sa zakonima ove države? Zar je Hrvatski nogometni savez nadnacionalno i nadzakonsko tijelo?
Ipak, izašao bih na trenutak iz tih pravno-statutarno-zakonskih okvira pa se vratio na bit same kuće nogometa, što je koliko znam skrb i briga o hrvatskom nogometu u cjelini. Jedna tako garnitura vodi savez već 13 godina, pa je možda najmjerodavnija procjena da vidimo što su, u samoj praksi, i koliko za taj nogomet učinili. Vratimo se na konkretne stvari i ono kako osobno vidim rad u proteklom razdoblju.
A reprezentacija svakako zaslužuje pohvale. Već sami plasmani na velika natjecanja veliki su uspjeh te sve ostvareno na tim turnirima vidim samo kao bonus, dodatni uspjeh. Čak ne zamjeram ni izostanak s prošlog Svjetskog prvenstva jer se to događa i događalo se, i momčadima/savezima mnogo jačima od hrvatskog. Na koncu, bitno je da postoji jedan kontinuitet plasmana i pojavljivanja na velikim natjecanjima iako uz ovakvu kvalitetu igrača plasman nismo smjeli propustiti. Mlade su reprezentacije ipak, ako gledamo rezultate u zadnjih 13 godina, prilično loše. Mogli smo, a možemo i dalje, samo sanjati o plasmanu na Olimpijske igre, što bi trebala ostvariti U-21 vrsta, te smo tek 3 ili 4 puta u zadnjih 10 godina, ako se ne varam, ostvarili plasmane na završne turnire natjecanja u mlađim, U-19 i U-21 uzrastima. A prilika je bilo mnogo. Ipak, ostvaruju primarni cilj – kaljenje i provjera igrača za seniorsku vrstu i zbog toga, ako ne gledamo rezultatski, ne mogu reći da je zakazala. Dapače. Ukupna ocjena, što se tiče isključivo onog dijela na travnjaku je veoma dobra, školskim rječnikom jedna kvalitetna četvorka. Ne smijemo zanemariti da smo u Top 10 na FIFA ljestvici itd., iako nam to ne znači ništa kada se ne plasiramo na SP u Južnoj Africi. Ali to treba uvažavati, kao i rezultate, te zbog toga jedna visoka ocjena.
Ono što je zapravo paradoks je činjenica da su rezultati A vrste na jedan način i problem hrvatskog nogometa. Čudno zvuči, znam. Ali dopustite da objasnim. Naime, tim se rezultatima kamuflira sve ono loše što postoji u hrvatskom nogometu, to jest opravdava ono što ne postoji. Pa krenimo redom.
Infrastruktura. Upravo je spomenuta 'Kuća' i jedini infrastrukturni projekt ostvaren u zadnjih 13 godina što je zaista sramotno. Naši su stadioni katastrofa. Cjelokupna je infrastruktura sramotna i tome ne treba ništa dodavati. Možda je zanimljivo da je jedino ulaganje velike većine prvoligaša bio upravo projekt reflektora iniciran od jednog predsjedničkog pretendenta. Po meni, to je veoma dobar potez, kao i neki drugi uvjeti koje se moralo zadovoljiti da baš svaki pašnjak na zovemo stadionom i da baš svako selo nema licencu za isti. Ne treba zaboraviti da često pričamo o neredima navijača. Njih ima, ali ne samo da i do njih dolazi vrlo često zbog loše infrastrukture nego oni, koliko god eksponirani u javnosti bili, nisu krivi za smrt nijedne osobe na našim stadionima unazad 20 godina. Infrastruktura pak jest. Isključivo je ona kriva za smrt mladog zadarskog nogometaša Hrvoja Čustića koji je udario glavom u betonski zid te preminuo. Ne sjećam se da je itko za to odgovarao, a ne treba spominjati da se nije ni postidio pa ponudio funkciju na raspolaganje. Ali baš nitko.
Kamp nemamo i jedina smo reprezentacija na svijetu koja se priprema izvan svoje države. Sva je sramota te činjenice pokazana u jednom primjeru. Naime, ima nekoliko godina da je gospodin predsjednik saveza stavio kamen temeljac na jednom mjestu u Zagorju. Međutim, ne samo da nikada nije tamo došla jedna jedina lopata već je i sam kamen temeljac – ukraden. Što reći, ako ništa sigurno je poslužio za nešto korisnije. Nakon tog smo slučaja mogli čuti i da nisu prikupljene ni dozvole niti postoji gotov projekt već je to bila samo jedna u nizu obmana vladajuće klike. Boli me srce kad vidim da su i Crnogorci i Srbi napravili svoje kampove, veoma funkcionalne, praktične, estetski lijepe, za vrlo malo novaca (svega nekoliko milijuna eura je posrijedi) koji su na ponos i čast, i korištenje naravno, svim njihovim selekcijama. Može se, pokazali su nam, i dobro i jeftino – samo treba znati.
Nacionalni je stadion nacionalna sramota, a još je veća sramota centralizacija reprezentacije te uskraćivanje drugim sredinama da vide najbolju vrstu na djelu. Čak i utakmice protiv suparnika kao što je Malta, u većini slučajeva, moraju biti u Zagrebu, kao i prijateljske utakmice koje privlače jedva nekoliko tisuća ljudi. Navijač sam Dinama, ali bez obzira na sve, sramota je da jedan Split nije dobio kvalifikacijski nogometni suret više od deset godina. Sve da Maksimir i nije ruglo, sramota je da centralizacijom dijele sjever i jug Hrvatske iako su i igrači i navijačke skupine, i svi drugi faktori, više puta naglašavali da i one žele da se tamo igra i da nema razloga protiv. Nije čudo da je jedna velika većina ljudi južnije od Zagreba protiv sadašnje garniture, a za to nisu krivi potezi 'Pretendenta' već – 'Presidenta'.
Što pak reći na famoznu kandidaturu, 'sigurnu pobjedu' i nula glasova koje je ona dobila. Nula glasova. Da, priznajem, igraju tu i novac i utjecaji i sve drugo. Vjerojatno je zbog financijskog stanja bolje da domaćinstvo nismo dobili i možda su nam neki sigurni glasači, a takvih je 'bilo' desetak, i okrenuli leđa ali – nula glasova?! Nula? U takvoj jednoj 'savršeno odrađenoj kandidaturi od desetak tisuća stranica'. Ne mogu povjerovati u to. I to je samo jedna od obmana iza kojih stoji neznanje i nesposobnost. Kao i kod kampa. Nismo morali imati najbolji kamp na svijetu – ali nemamo ništa. Nismo morali dobiti domaćinstvo – ali dobili smo nula glasova. To nije nesreća, to je nesposobnost.
Što reći o potpunoj nebrizi za ligu, a da ne bude puno gorčine. Ne samo da je sramotno slaba, da visoko plasirani klubovi iz HNL-a ispadaju od predstavnika Cipra, Sjeverne Irske, Moldavije, Albanije, Mađarske, Makedonije i ostalih nogometnih sila (da, istina je, provjerite rezultate Zagreba, Rijeke, Hajduka, Cibalie u zadnjih desetak godina, pa i Dinama iako je on iznimka od pravila pa se njime, kao i najboljom vrstom, kamuflira očiti nedostatak kvalitete) već ju istražuju policijska i pravosudna tijela kako naše tako i drugih zemalja. I ne samo istražuju već je dokazano namještanje utakmica u velikom opsegu u samo jednom prvenstvu, a govorimo o zadnjih 13 godina. Možemo samo nagađati o koliko se namještenih utakmica radi, koliko je aktera sudjelovalo i gdje je vrh piramide te kriminalne skupine koja je utakmice namještala.
Kada sve rezimiram – reprezentacije, infrastrukturu, stadione, kamp, kandidaturu, ligu, centralizaciju - za mene sadašnja garnitura ne zaslužuje prolaznu ocjenu i ne zaslužuje ostanak. Ne može se A vrstom zatajiti i prekriti sve ono što je činjenično stanje, samo malim dijelom prikazano u ovom tekstu. Pogotovo ne želim zažmiriti na činjenicu da se već danas, kao da je riječ o nečijoj diktaturi, određuje budući predsjednik iako on za to, usprkos sjajnoj karijeri, nema nikakve reference. On može jamčiti samo opstanak sadašnje garniture i nastavak nebrige za hrvatski nogomet, kao što je slučaj već 13 godina.
Nisam se previše želio osvrtati na kandidate i pravni dio priče već na kokretne i vidljive stvari, učinke koje vidimo.
I ne mogu reći drugo nego da sadašnja garnitura nije zaslužila povjerenje hrvatske nogometne javnosti. Tko će ih naslijediti, ne želim prejudicirati. Ali vjerujem da promjene moraju uslijediti i da ni jednoj garnituri neće biti teško nadmašiti dosadašnju. Naprosto zato što gotovo nemaju što nadmašiti...
Kuća (lutaka) hrvatskog nogometa
U Rusanovoj ulici ponosno stoji natpis 'Kuća hrvatskog nogometa'. Kuća je tamo svakako, nema spora, samo pitanje jest je li to kuća hrvatskog nogometa ili partikularnih interesa, interesnih skupina i njihovih poltrona i aparatčika. Kuća lutaka. Jer, da se radi o hrvatskom nogometu i njegovom interesu, interesu svih reprezentacija, klubova, igrača, navijača i svih drugih više ili manje direktno involviranih u taj najpopularniji sport, vjerujem da ne bi svjedočili scenama kakvima svjedočimo proteklih dana i tjedana.
Borbu za vlast i prevlast u toj 'Kući' tako vode ljudi kojima su u tijeku kazneni postupci zbog 'torbarenja dionicama' (nije im valjda dosta, pa su i u dionice gurnuli svoje 'šape'), ljudi koji nemaju vjerodajnice svojih saveza, ljudi koji su osuđeni za gospodarski kriminal, oni kojih nema jer su u toaletu, ljudi od kojih nam se diže želudac (pa i mi zbog njih često produžimo do toaleta) i koje smo dosada trebali gledati u crnoj kronici dnevnih listova, a ne u sportskom dijelu istih. Volio bih, kada bih imao priliku, upitati gospodu iz UEFA-e, koji bi po nekima reagirali da država iz saveza makne oni koji tamo zakonski (!) ne smiju biti, zašto nisu reagirali na 'uplitanje politke u sport' prije 13 godina, kada se po mandat u nogometnom savezu, i ne samo nogometnom, išlo isključivo u Ured predsjednika države. Tada to, valjda, nije bilo uplitanje države u sport ali jest danas kada bi država trebala i morala osigurati zakonsko stanje. Znači, ne kadrovirati, već isključivo inzistirati na provedbi njenih zakona i ustava, što nikako nije i ne može biti – uplitanje u interne poslove saveza. Jer bi, slijedeći tu logiku, država morala nijemo promatrati sve da je, karikiram, na čelu saveza osuđeni ubojica. Jer, 'ne smije se uplitati u rad saveza' ?! Bez obzira što djelovanje tog saveza nije u skladu sa zakonima ove države? Zar je Hrvatski nogometni savez nadnacionalno i nadzakonsko tijelo?
Ipak, izašao bih na trenutak iz tih pravno-statutarno-zakonskih okvira pa se vratio na bit same kuće nogometa, što je koliko znam skrb i briga o hrvatskom nogometu u cjelini. Jedna tako garnitura vodi savez već 13 godina, pa je možda najmjerodavnija procjena da vidimo što su, u samoj praksi, i koliko za taj nogomet učinili. Vratimo se na konkretne stvari i ono kako osobno vidim rad u proteklom razdoblju.
A reprezentacija svakako zaslužuje pohvale. Već sami plasmani na velika natjecanja veliki su uspjeh te sve ostvareno na tim turnirima vidim samo kao bonus, dodatni uspjeh. Čak ne zamjeram ni izostanak s prošlog Svjetskog prvenstva jer se to događa i događalo se, i momčadima/savezima mnogo jačima od hrvatskog. Na koncu, bitno je da postoji jedan kontinuitet plasmana i pojavljivanja na velikim natjecanjima iako uz ovakvu kvalitetu igrača plasman nismo smjeli propustiti. Mlade su reprezentacije ipak, ako gledamo rezultate u zadnjih 13 godina, prilično loše. Mogli smo, a možemo i dalje, samo sanjati o plasmanu na Olimpijske igre, što bi trebala ostvariti U-21 vrsta, te smo tek 3 ili 4 puta u zadnjih 10 godina, ako se ne varam, ostvarili plasmane na završne turnire natjecanja u mlađim, U-19 i U-21 uzrastima. A prilika je bilo mnogo. Ipak, ostvaruju primarni cilj – kaljenje i provjera igrača za seniorsku vrstu i zbog toga, ako ne gledamo rezultatski, ne mogu reći da je zakazala. Dapače. Ukupna ocjena, što se tiče isključivo onog dijela na travnjaku je veoma dobra, školskim rječnikom jedna kvalitetna četvorka. Ne smijemo zanemariti da smo u Top 10 na FIFA ljestvici itd., iako nam to ne znači ništa kada se ne plasiramo na SP u Južnoj Africi. Ali to treba uvažavati, kao i rezultate, te zbog toga jedna visoka ocjena.
Ono što je zapravo paradoks je činjenica da su rezultati A vrste na jedan način i problem hrvatskog nogometa. Čudno zvuči, znam. Ali dopustite da objasnim. Naime, tim se rezultatima kamuflira sve ono loše što postoji u hrvatskom nogometu, to jest opravdava ono što ne postoji. Pa krenimo redom.
Infrastruktura. Upravo je spomenuta 'Kuća' i jedini infrastrukturni projekt ostvaren u zadnjih 13 godina što je zaista sramotno. Naši su stadioni katastrofa. Cjelokupna je infrastruktura sramotna i tome ne treba ništa dodavati. Možda je zanimljivo da je jedino ulaganje velike većine prvoligaša bio upravo projekt reflektora iniciran od jednog predsjedničkog pretendenta. Po meni, to je veoma dobar potez, kao i neki drugi uvjeti koje se moralo zadovoljiti da baš svaki pašnjak na zovemo stadionom i da baš svako selo nema licencu za isti. Ne treba zaboraviti da često pričamo o neredima navijača. Njih ima, ali ne samo da i do njih dolazi vrlo često zbog loše infrastrukture nego oni, koliko god eksponirani u javnosti bili, nisu krivi za smrt nijedne osobe na našim stadionima unazad 20 godina. Infrastruktura pak jest. Isključivo je ona kriva za smrt mladog zadarskog nogometaša Hrvoja Čustića koji je udario glavom u betonski zid te preminuo. Ne sjećam se da je itko za to odgovarao, a ne treba spominjati da se nije ni postidio pa ponudio funkciju na raspolaganje. Ali baš nitko.
Kamp nemamo i jedina smo reprezentacija na svijetu koja se priprema izvan svoje države. Sva je sramota te činjenice pokazana u jednom primjeru. Naime, ima nekoliko godina da je gospodin predsjednik saveza stavio kamen temeljac na jednom mjestu u Zagorju. Međutim, ne samo da nikada nije tamo došla jedna jedina lopata već je i sam kamen temeljac – ukraden. Što reći, ako ništa sigurno je poslužio za nešto korisnije. Nakon tog smo slučaja mogli čuti i da nisu prikupljene ni dozvole niti postoji gotov projekt već je to bila samo jedna u nizu obmana vladajuće klike. Boli me srce kad vidim da su i Crnogorci i Srbi napravili svoje kampove, veoma funkcionalne, praktične, estetski lijepe, za vrlo malo novaca (svega nekoliko milijuna eura je posrijedi) koji su na ponos i čast, i korištenje naravno, svim njihovim selekcijama. Može se, pokazali su nam, i dobro i jeftino – samo treba znati.
Nacionalni je stadion nacionalna sramota, a još je veća sramota centralizacija reprezentacije te uskraćivanje drugim sredinama da vide najbolju vrstu na djelu. Čak i utakmice protiv suparnika kao što je Malta, u većini slučajeva, moraju biti u Zagrebu, kao i prijateljske utakmice koje privlače jedva nekoliko tisuća ljudi. Navijač sam Dinama, ali bez obzira na sve, sramota je da jedan Split nije dobio kvalifikacijski nogometni suret više od deset godina. Sve da Maksimir i nije ruglo, sramota je da centralizacijom dijele sjever i jug Hrvatske iako su i igrači i navijačke skupine, i svi drugi faktori, više puta naglašavali da i one žele da se tamo igra i da nema razloga protiv. Nije čudo da je jedna velika većina ljudi južnije od Zagreba protiv sadašnje garniture, a za to nisu krivi potezi 'Pretendenta' već – 'Presidenta'.
Što pak reći na famoznu kandidaturu, 'sigurnu pobjedu' i nula glasova koje je ona dobila. Nula glasova. Da, priznajem, igraju tu i novac i utjecaji i sve drugo. Vjerojatno je zbog financijskog stanja bolje da domaćinstvo nismo dobili i možda su nam neki sigurni glasači, a takvih je 'bilo' desetak, i okrenuli leđa ali – nula glasova?! Nula? U takvoj jednoj 'savršeno odrađenoj kandidaturi od desetak tisuća stranica'. Ne mogu povjerovati u to. I to je samo jedna od obmana iza kojih stoji neznanje i nesposobnost. Kao i kod kampa. Nismo morali imati najbolji kamp na svijetu – ali nemamo ništa. Nismo morali dobiti domaćinstvo – ali dobili smo nula glasova. To nije nesreća, to je nesposobnost.
Što reći o potpunoj nebrizi za ligu, a da ne bude puno gorčine. Ne samo da je sramotno slaba, da visoko plasirani klubovi iz HNL-a ispadaju od predstavnika Cipra, Sjeverne Irske, Moldavije, Albanije, Mađarske, Makedonije i ostalih nogometnih sila (da, istina je, provjerite rezultate Zagreba, Rijeke, Hajduka, Cibalie u zadnjih desetak godina, pa i Dinama iako je on iznimka od pravila pa se njime, kao i najboljom vrstom, kamuflira očiti nedostatak kvalitete) već ju istražuju policijska i pravosudna tijela kako naše tako i drugih zemalja. I ne samo istražuju već je dokazano namještanje utakmica u velikom opsegu u samo jednom prvenstvu, a govorimo o zadnjih 13 godina. Možemo samo nagađati o koliko se namještenih utakmica radi, koliko je aktera sudjelovalo i gdje je vrh piramide te kriminalne skupine koja je utakmice namještala.
Kada sve rezimiram – reprezentacije, infrastrukturu, stadione, kamp, kandidaturu, ligu, centralizaciju - za mene sadašnja garnitura ne zaslužuje prolaznu ocjenu i ne zaslužuje ostanak. Ne može se A vrstom zatajiti i prekriti sve ono što je činjenično stanje, samo malim dijelom prikazano u ovom tekstu. Pogotovo ne želim zažmiriti na činjenicu da se već danas, kao da je riječ o nečijoj diktaturi, određuje budući predsjednik iako on za to, usprkos sjajnoj karijeri, nema nikakve reference. On može jamčiti samo opstanak sadašnje garniture i nastavak nebrige za hrvatski nogomet, kao što je slučaj već 13 godina.
Nisam se previše želio osvrtati na kandidate i pravni dio priče već na kokretne i vidljive stvari, učinke koje vidimo.
I ne mogu reći drugo nego da sadašnja garnitura nije zaslužila povjerenje hrvatske nogometne javnosti. Tko će ih naslijediti, ne želim prejudicirati. Ali vjerujem da promjene moraju uslijediti i da ni jednoj garnituri neće biti teško nadmašiti dosadašnju. Naprosto zato što gotovo nemaju što nadmašiti...
- Najnovije
- Najčitanije
Dvoboj susjeda u Koprivnici, prva dva ovosezonska susreta donijela su osam golova
2 sata•SuperSport HNL
Švedski brod, intimno rublje, pogrešna pošiljka: nevjerojatne priče o bojama dresova najvećih nogometnih klubova
4 sata•Engleski nogomet
Gorica i Hajduk nisu dobro otvorili nastavak sezone, ovo je prilika za iskupljenje
5 sati•SuperSport HNL
Sanchez: 'Igramo protiv vrlo dobrog kluba na impresivnom stadionu'
6 sati•SuperSport HNL
Gironin trener nakon odlaska Livakovića: 'Nismo imali nikakvih problema s njim'
11 sati•Španjolski nogomet
Genkovi navijači zbog Uefine kazne neće moći doputovati u Zagreb
11 sati•Europska liga
Majerov Wolfsburg upisao već 11. poraz, Köln slavio na svom terenu
12 sati•Njemački nogomet
Dinamo ostaje bez dvojice igrača: Kulenović i Villar odlaze na posudbu
2 sata•SuperSport HNL
Švedski brod, intimno rublje, pogrešna pošiljka: nevjerojatne priče o bojama dresova najvećih nogometnih klubova
4 sata•Engleski nogomet
Gorica i Hajduk nisu dobro otvorili nastavak sezone, ovo je prilika za iskupljenje
5 sati•SuperSport HNL
Klub i službeno potvrdio: Dominik Livaković vratio se u Dinamo
23 sata•SuperSport HNL
Priča sa Schalkeom je propala, ali Marin Ljubičić ipak ide u drugi njemački rang
16 sati•Njemački nogomet
Dvoboj susjeda u Koprivnici, prva dva ovosezonska susreta donijela su osam golova
2 sata•SuperSport HNL
Top 5 utakmica vikenda: Nemoguća misija za Vuškovića protiv Bayerna, uz paklena gostovanja velikana
21 sat•Engleski nogomet
Sanchez: 'Igramo protiv vrlo dobrog kluba na impresivnom stadionu'
6 sati•SuperSport HNL