Perišić ima strahovite predispozicije - samo treba psihološki poradit s njim što se reprezentacije tiče.
On ili ne razmišlja od pritiska ili previše komplicira - tako se čini. Ona greška protiv Belgije u ZG - pa to je čista mentalna blokada - dekoncentracija. Predmnijevam da Kovač pokušava to riješiti tako da se Perišić konstantnim igrama u rep. počne osjećati ugodno u istoj.
Ako hoćemo pozitivan rezultat protiv Brazila - treba nam potpuna koncentracija svih uključenih i konstantno otkrivanje. Znači nitko se ne smije skrivati iza protivničkih igrača i nestati s terena.
Po onome što sam gledao u U-21 - Kovač zna unijeti dobru ravnotežu i čvrstinu u svoju momčad koja zna svoje limitacije i snage te dobro kontrira protivnika. Pod ravnotežu mislim npr razliku između sigurnosti obrane koja iznosi loptu bez panike i napucavanja - i obrane koja glumi sigurnost, a prtlja bezveze ispred 16 i gubi loptu. To su sve nijanse. Mala je razlika između vrhunskog i hrabrog uklizavanja i totalne gluposti za crveni.
Ali ako je istina da je momčad odraz karaktera svog trenera - onda se ne brinem za čvrstinu reprezentacije pod Kovačem.
Naša realnost - koju tupim tu već godinama je da smo sve svoje velike pobjede izvojevali iz zatvorenosti i kontranapada. Svaki put kad smo se nadigravali - dobili bi gol - pa i od jedne dosta siromašne Irske kao na prošlom EP-u. Zato nam i paše u jednu ruku da imamo na papiru favorite protiv nas i tzv. nezgodne momčadi jer to drži vatru pdo petama naših i ne spuštamo tako lako gard.
Znači načelno mi smo Grčka sa puno atraktivnijom igrom i sposobnostima. A moć te osnovne potke se drugačije manifestira odnosno ostavlja drugačiji dojam s obzirom na visinu pressinga na opoziciju.
Ono što je bio veliki problem HR pod Neznalicom nisu samo debitanti - nego statičnost momčadi, sporost lopte i jednostavno nismo imali nikakvih promjena mjesta kojima bi zbunjivali ili izbacili iz ravnoteže suparničku momčad. Općenito - sterilnost, stajanje daleko od igrača - ogromne rupe u linijama i kanjoni između linija.
Teoretski nama treba bilo kakav pa makar i najveći krumpir na svijetu - jedan gol da bi Brazilu ušla voda u uši. I nakon tog eventualnog gola - sljedećih će 10 minuta najvjerojatnije biti najbolja prilika za zabiti drugi. Kad Brazilci navru na nas kao sumanuti. Nešto nalik na situaciju na Wembleyu nakon 1:0 (samo protiv puno kvalitetnije opozicije). Samo treba zadržati tu prisebnost i imati mentalnu snagu othrvati se instinktu da u toj situaciji isključivo braniš minimalnu prednost. Neće biti lako.
S druge strane - ako mi primimo gol na početku tekme... hmm...
[uredio Dropshotski - 29. ožujka 2014. u 19:07]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...