točno - većina ih u najboljem slučaju površno prati, ili se napajaju iz okupiranih medija. Problem je međutim još i veći, naime, kao što uporno i izbori pokazuju, ljudi uopće nemaju problema sa kriminalom i kriminalcima na vodećim pozicijama. To je naš najveći problem, kriminal nam je postao "way of life"

Slažem se u potpunosti...

To dovoljno govori kakav nam je savez.

Gdje si naso Iniesta?  Frajer nije godina dala gola dao ili imo asistenciju.  Xavi? Pa frajer je prestar i za MSL.  Suker je igro u Sevilli prije Reala a u Realu je sjedio na klupi uglavnom 1998 i poslije.  Mandzo 20 golova u 31 tekme.  Svaka cast. Repka 0 golova u 4 tekme. 

Ja mislim da je trenutna generacija dosta dobra ali malo me nerviraju te price kako igraju u dobrim klubovima. Mozemo mi voliti stare vatrene ili ne ko ljude ali ne treba zaboraviti da su oni uvijek svoje najbolje partije pruzali za repku. Boli mene neka stvar sto danas svi igraju u velikim klubovima i onda Mexico sa igracima iz njihove lige nabije nas ko najvece levate.  Uglavnom, nije ni vazno, ukusi su razliciti pa ti me neces ubijediti ni ja tebe. 

Druga je to prica sto su Asanovic i Suker za reprezentaciju igrali duplo bolje nego za klubove, recimo...

Ti rece da su nasi danasnji reprezentativci epizodisti u klubovima, sto nije istina.

Prati malo bolje europski nogomet, pa ces vidjeti. Svi su manje vise bitni kotaci svojih klubova, malo koji je u zapecku. Kovacic u Interu grije klupu i ne igra dobro, Lovrenovu pricu svi znamo, ostali su manje vise svi standardni u prvim postavama.

pa nikad nismo imali toliko standardnih prvotimaca u tak jakim klubovima, o cemu je uopce rijec? Sama cinjenica da imas 2 igraca u srednjem redu u 2 mozda najjaca kluba u svijetu (i to sa bitnim ulogama, modric mozda i najbitnijom) dovoljno govori. Cinjenica da prvi put imamo golmana u renomiranom klubu kojeg bude vrlo vjerojatno kupil neki jaci klub, jel to malo?
A najbolje je kaj postoji mogucnost napretka...kovacic recimo...
E sad, druga je stvar kak bude to poslozeno u reprezentaciji, mogu svi igrati u realu i barceloni ako budu diletantski poslozeni...kaj se mene tice nek griju svi klupu, samo da igraju u reprezentaciji odlicno

džaba nam ovo kada je u reprezentaciji već godinama očajan i kad bolje Mate Maleš odigra od njega kad je u
kockastom dresu...novi Klasnić,briljira u klubovima,smetalo u reprezentaciji

Imamo nevjerojatan potencijal u reprezentaciji i to samo budala može osporavati.

Ali, isto tako, imamo nevjerojatne poteze čelništva HNS-a koji tu reprezentaciju ciljano otuđuju od njezinih navijača, i to isto tako samo budala može osporavati.

A najveći je problem, u suštini, što su godine i godine muljaža, kriminala, uhljebljivanja i neorganizacije na svim razinama dovele do toga da se nijedan, ali baš nijedan potez reprezentacije i Saveza ne može kod većine ljudi učiniti pozitivnima. Izgubili smo vjeru da je poštenje uopće moguće u našem nogometu (ma i šire od nogometa, u cijelom sustavu) - pa se tako na propitkivanja "zašto je pozvan ovaj ili onaj" ne pokušava dati odgovor, već se upućuje da je "tako bilo uvijek, uvijek se netko prodavao ili igrao preko veze". To je, dakle, normalno stanje stvari. Ulazimo u začarani krug na svim razinama, sport i nogomet su samo jedan oblik zakašnjele manifestacije, gdje su problemi dosad prikrivani uspješnim rezultatima (i nastavljaju biti, premda se s ovom generacijom može raspravljati o tome što bi zapravo bilo uspješno, no narodu se prodaje uvijek ista priča), mi nemamo povjerenja jedni u druge, nemamo povjerenja u svoje susjede, u svoje sugrađane, svoju izabranu vlast (koje god boje bila), svoj sustav državne uprave, svoje sudstvo, svoju policiju, i, naravno, svoje sportske djelatnike. Ta krhka spona između naroda i sustava uništena je desetljećima pljačke, izdaje i neskrivenih kriminalnih djela, a za njezino zacjeljivanje trebale bi duge i duge godine rada, ozbiljnog rada cijelog naroda - naravno, pod pretpostavkom da ikad uspijemo dobiti priliku pokazati nekomu ponovno povjerenje, uvjeriti se da netko doista želi dobrobit sportu, ili narodu.

Ali, da parafraziram čovjeka koji je u malim i velikim bazenima pronosio ime naše zemlje po svijetu, tek da bi na kraju postao i sam dio sustava, te takav pogodan nepovjerenju (kakve god mu zapravo bile nakane) - "a gdje je tu nogometna reprezentacija?"

Svatko od nas (u to duboko vjerujem) želi hrvatskom nogometu i reprezentaciji sve najbolje. No, imamo različite puteve i stavove - neki vjeruju da "nema nikih problema" i da je sve u redu, te se identificiraju s ovakvom ekipom, neki su duboko zabrinuti, ali vjeruju da "dečki na terenu zaslužuju podršku jer nisu ni za što krivi", neki su izgubili emocije i strast, postali potpuno indiferentni te im se zbivanja s Maksimira (ili eventualno Gradskog vrta) čine jednako bliskima poput rasta cijene goriva u Kambodži, dok su neki počeli, donedavno gotovo nezamislivo, otvoreno navijati protiv reprezentacije, u nadi da maska dobrih rezultata što prije spadne s nagomilane truleži Saveza i tako se razotkrije sama njegova bit, vjerujući kako će tada svi uvidjeti ono što oni već i sada vide, i početi djelovati.

Zašto pišem sve ovo? Zato jer me brine, brine me sve zajedno - ove podjele među nama, ovakav rat na jednoj temi jednog relativno umjerenog foruma, brinu me otrovne riječi koje se upućuju s jedne strane na drugu, brine me lakoća s kojom se etiketiraju određene regije ili drugačije skupine, kojom se iskazuju najdublje nepoštovanje i prijezir svakomu tko iskaže svoje mišljenje, i brine me bolna istina da smo sve to vidjeli već previše puta u povijesti, jer hrvatska nesloga iznjedrila je mnoge nesreće za ovaj narod, koji unatoč tome ne kani na svojim greškama učiti.

Nogomet je samo jedna sporedna stvar, a na njemu se tako jezivo vidi koliko je naše društvo duboko podijeljeno, i tromo u izgradnji bolje budućnosti.