Ivan Strinić ima 33 utakmice za Vatrene, 30 u startnih 11, iza njega je Euro u Poljskoj gdje je uživao u komplimentima, ali i nesretno-nespretni splet okolnosti s Nikom Kovačem, koji ga je udaljio od nacionalne vrste. Nakon jeseni na klupi Napolija, sa samo tri europska starta i jednom ulaskom, kao i jednom utakmicom u Kupu Italije, u 2016. je počeo više igrati. To je šest nastupa u dva mjeseca, pritom premijerna tri sezonska u Serie A, trener Maurizio Sarri konačno ga je “vidio”. Međutim, Ante Čačić ne, barem zasad.

- Stvari idu na bolje, situacija se u klubu promijenila. Meni je trebalo vremena da uđem u formu jer opet nisam prošao pripreme, a treneru da shvati koliko mogu. Nije zgodno kad si ozlijeđen, a stigao je novi šef struke. Teško je poslije ući, kad on posloži momčad. Ekipa je odlično igrala, držala vrh tablice. No, ima već dva-tri mjeseca da me je “uhvatio”, kao i ja njega - kaže Strinić.

Sarrija mnogi hvale, je l’ se bitno razlikuje od prethodnika Rafaela Beniteza?

- Ima neke svoje sheme koje su drukčije, što nisam vidio u ranijih trenera. Pogotovo što se tiče taktike, zato i kažem da sam morao neke njegove zahtjeve apsolvirati kako spada da bi dobio povjerenje u mene. Jer ako on to ne vidi imamo problem. No, uočio je s čime raspolaže, da nema samo jednog igrača na toj poziciji.

A taj je Alžirac Faouzi Ghoulam?

- Iskoristio je priliku što mene nije bio na startu, a on je vrlo dobar igrač. Trener ne voli mijenjati, obranu gotovo uopće ne rotira, osim ako netko nema mogućnost nastupa. No, dva-tri mjeseca sam naporno radio, zadovoljan sam s ovih šest utakmica u dva mjeseca. Bilo je dosta nastupa.

Nije mala brojka ni 33 igre za Vatrene.

- Nije, ali ne mislim stati na tome.

Kako komentirate da izbornik Ante Čačić za prijateljske utakmice s Izraelom i Mađarskom nije pozvao ni jednog klasičnog lijevog braniča?

- Ne znam kako bih to protumačio. Možda želi nešto vidjeti, isprobati određene varijante, nemam pojma.

Jeste se nadali svojem imenu na listi, nakon što vas je Kovač držao “na ledu”?

- Ma mislim, što se imam nadati ili ne nadati, ako igram u Napoliju i zdrav sam, nemam se što nadati... Normalno da sam očekivao, dugo sam u reprezentaciji, glupo mi je o tome i pričati. Radim dobro, spreman sam, u velikom sam klubu, borimo se za prvenstvo, sve štima, sad je samo pitanje izbornika kako gleda stvari.

Čačić se nije opredijelio ni za vas, niti za Pranjića ili Leovca, no uopće u hrvatskoj javnosti mnogi će kazati da pouzdanog lijevog beka zapravo nemamo. Mislite li da je to podcjenjivački?

- Što mogu reći, radim svoj posao, a kad ti netko kaže da to nije to, znači da te ne cijeni. U prvom redu tvoj rad. Normalno da te to dira. Opet, imam svoj put, trudim se i čekam. Izbornik na kraju odlučuje, on je najodgovorniji na rezultat.

I tako će na lijevu stranu dešnjaci.

- S tim momcima sam dugo skupa, tko god bude igrao želim mu sve najbolje, ali opet neka Čačić pogleda, neka isproba. Hvala Bogu zato se i igraju utakmice, ali u konačnici vidim se tu, u reprezentaciji. Ovog časa igram najbolji nogomet u karijeri, u najboljim sam godinama (28). Idem dalje, a pričekajmo što će biti do Eura.

Možda izbornik zaključi da mu koristi ljevak? Pogotovo što je mnogo utakmica, trebat će mu različiti rješenja.

- Sve je to možda, ali ako nema povjerenja...

Zapravo se cijelu reprezentativnu karijeru borite s nedostatkom povjerenja, ili javnosti, ili izbornika...

- To ne vrijedi za klubove. Svugdje sam igrao, sve je s te strane pozitivno. I u Hajduku, i u Dnjipru, i u Napoliju me cijene, najgore je doma. Kod kuće se najteže pokazati i dokazati. Čak i kad sam igrao na visokoj razini. Valjda će se i to promijeniti. Nikad se nisam tako dobro igrački osjećao, nikad nisam bio motiviraniji za reprezentaciju, nakon razdoblja u kojem nisam bio u njoj. U ligi sam koja mi odgovara, sve je kako treba.

Ako na kraju ne odete u Francusku, naslućujemo da će vas jako pogoditi.

- Hoće, pogodit će me. Bože moj, kao što me pogodilo kad sam morao propustiti Brazil zbog ozljede. No, život ide dalje. Ali kažem, dat ću sve od sebe, pokazati se na terenu. Pa ako to netko bude pratio i vidio, bit će super, ako ne, što mogu. Na meni je samo da radim, ne trebam se preko novina nametati, nisam dijete od 20 godina, niti moram naći novi klub. Tu sam, imam ugovor, nije mi potrebna reprezentacija radi reklame. Nego baš što ste kazali, povjerenje je ključno, ništa drugo. Ili mi vjeruje ili ne. Ako ne, hvala Bogu.

U neformalnoj konkurenciji su i Pranjić, Leovac, možda Hrvoje Milić, kako na njih gledate?

- Reprezentacije je vrh svega, svi smo zaslužili da se obrati pozornost na nas. Eto, dogodilo se Pivariću da se ozlijedio, najvažnije je zdravlje. Nadam se da će imati povjerenja u nas malo više, a da ćemo mi to opravdati. Ja sigurno hoću, a i za druge mislim da mogu.

Od Vatrenih se puno očekuje na Euru.

- Ne treba pumpati da nešto moramo, otići na Europsko prvenstvo je super, a tamo proći skupinu veliki je rezultat. To je svakako cilj. A ukoliko odeš u drugi krug, sve je otvoreno, nikad ne znaš dokle ćeš kasnije dogurati. Imamo kvalitetu za proboj u nokaut-fazu.

Kako ste ispali iz kupova, ostalo vam je samo prvenstvo. Je li vam trener najavio hoće li vam davati više šanse u Serie A, što bi vam pojačalo izglede i za nacionalni sastav?

- Vidjet ćemo, nadam se. Ha, barem da odigram deset utakmica (smijeh). Stvarno sam dobro igrao, Sarri ima povjerenja u mene, samo da ne bude ozljeda, pa ništa ne bi trebalo izostati.