ja bi volio da cacic i tako razmislja. duplanje itd... ali da ga jebes sumnjam u takvo sta.

nitko ga nije tjerao (bar mislim da nije) da zove tako usrano da nemamo nikakvu sirinu. taj lik nema pojma. uz to mora jos i slusat tatu... odlicna kombinacija. njegovo neznanje i jos kada mora nekoga slusat.

pustite dečka da se ispuše i teraj dalje. udario lik presing jebački prvih 20 minuta ha ha.

meni sad nije jasan halilović, da je imalo karakter ili odgojen, a kako nam SN i ostali imputiraju, ne bi se pokupio kao uvrjeđena frajla nego bi se zahvalio izborniku na pozivu, zaželio ekipi sreću etc. ovo nije način, ma koliko prčija bila prčija

ima li netko onaj gif kad mlada repsetacija igra, heladona da gol i ddmah na kameru i znak tišina svima nama? jebena antologija jebo majku svoju.

Ovo je predobro. Ne znaju guzičari što bi pisali. Potez se mora branit, al kako kad sami sebi skaču u usta? Hehe.

Najgore dio svakog prvenstva, pogotovo ovih zadnjih otkako smo mi na webu, je čitanje internet članaka vezanih uz Euro, pogotovo reprezentaciju, gdje prvo ide tekst naših vrlih novinara a onda odeš u komentari pronaći nešto pametno a tamo tattičari, "ali ekipa", "uvjek vjerni iz Tomislavgrada".. Ponekad mislim da je sve bilo bolje bez interneta..

Šta te tjera da ih čitaš? Bojkot!

Isto što me tjera da čitam ovaj forum, samo je ovdje drugačiji omjer, povoljniji za živčani sustav, ali i ovdje ulete "pozitivci" da nas podsjete kako je sve dobro i kako je reprezentacija iznad svega i to je jedino važno.

Apsolutno se slažem s time. Negativna atmosfera uvijek koči i to se osjeti, od toga se ne može pobjeći. Pritisak je daleko veći, a nikom nije svejedno kad pročita ružnu riječ o sebi, iako se kaže u narodu "gledaj ko ti kaže, a ne šta ti kaže". Stavimo sad na stranu zašto je to tako jer svi znamo zašto je, gledano sa strane da je sve "kako bog spada" što reče Goluža, generacija 98' ne bi nikad ostvarila rezultate koje je ostvarila da su imali pristup internetu. Nije bilo fotkanja za instagram, nije bilo seruckanja po forumima, dobra stara ulična negodovanja bila su sve što se može. Teško da bi Goran uzeo Wimbledon da je znao kakva su očekivanja od njega u domovini (mislim da je u dokumentarcu rekao da je u osmini finala shvatio da je spreman za nešto veliko, ali da uopće nije pratio medije). Čilić s druge strane uzeo je Grand Slam u eri tehnoloških dostignuća, no i njemu je bilo znatno lakše jer ga niti jedan hrvatski novinar nije pratio u New Yorku, a pola države nije ni znalo da igra na US Openu dok se nije objavilo da je pobijedio Berdycha u četvrtfinalu. Općenito izrodi kakvi se nađu u komentarima, a nekim čudom izgmižu na forum zadnjih godina, tada nisu niti postojali, a onaj mali dio koji je branio kriminalce krajem 90-ih nije imao pristup internetu tako da se njihovo mišljenje nigdje nije niti moglo pročitati. Poanta svega je da su sportaši dok nije bilo interneta znali da su ljudi uz njih ispred ekrana, na ulicama i trgovima, u kafićima, a nisu pravili lažne plaćenićke profile na facebooku ili na forumima.