konačno u miru pogledao cijelo prvo poluvrijeme finala.
dojam nakon gledanja u navijačkom zanosu je bio: "imali smo dominaciju, a francuzi sretno zabili dva gola"
dojam nakon gledanja u miru je: majku ti milu, francuska je bila apsolutno nadigrana, u mišjoj rupi su bili, nisu odigrali apsolutno ništa, nula, zero. zabili su dva gola iz doslovno dva jedina prekida na našoj polovici, a i ti prekidi nisu bili plod akcije, čišćenja nečega opasnog, nego simuliranja i nespretnog vidinog čišćenja bezopasnog llorisovog ispucavanja (kud tu loptu nije u aut poslao i nikom ništa).
nevjerojatno kakav maler s jedne strane i sreća s druge. francuzima je samo falilo da ona "krtica" koja je podigla subašiću loptu preko noge prilikom jednog dodavanja završi u golu, tako bi kompletirali najsretnije poluvrijeme u povijesti nogometa.
konstantno smo visili pred njihovim golom, al se u svakoj lijepoj prilici loše reagiralo. imam dojam da bi ih satrali da smo prvi zabili gol, ovako su oni poentirali iz doslovno prvog prelaska centra u jeku naše dominacije. nakon toga, opet gospodarenje terenom od hrvatske strane, izjednačimo i krenemo dalje napadati...paf krajnje sretan penal, u situaciji koja bi bila očišćena bez problema i ne bi uzrokovala ništa opasno.
kakvo poklapanje venere, saturna, jupitera, neptuna, urana, jupiterovog mjeseca europe i marsa.
moram popiti nešto žestoko da se smirim. strašno, kakva je to prilika bila.
[uredio db - 28. srpnja 2018. u 20:01]