Jel misliš na ukupnu ekipu nakon Luke ili samo na nasljednika Luke, nekog sličnih karakteristika?  

I na jedno i na drugo. Naravno pronaći nasljednika Luke bila bi optimalna opcija, ali to je teško očekivati. Puno pametnije je pronaći igru koja će kompenzirati Luku.

ja bi komentirao neke stvari koji su mi zapale za oko:

- Perišić je valjda svjetski rekorder po broju pogođenih vratnica u reprezentaciji (na velikim natjecanjima sigurno), ovako na prvu se sjećam one protiv Portugala na Euru 2016, protiv Rusa i Engleza lani na SP, jučer, sigurno ih ima još...

- Brozović igra maestralno, ali od zadnjih 20 udaraca po golu s 18-25 metara valjda ih je 18 išlo 5 metara preko gola (isto mi na pamet padaju 2 lani protiv Engleza, ajde jučer je barem stisnuo u prečku ), a i Modrić i Rakitić isto nikako da stisnu te povratne lopte, svaka nažalost ide preko gola...

Inače, sve super, jučer raspodija, moglo je biti 8 komada samo tako, a Slovačka nije baš bezvezna repka, nisu velik klasa, ali su neugodni i ne bi me čudilo da na kraju budu među 2 iz naše skupine koji idu na Euro, ako ne izgube od Mađara onda su na konju. Mi sad ako uzmemo 3 boda kod Azera smo 95% unutra, još 3 boda u dvije domaće tekme budemo osvojili, a vjerujem čak da ćemo i sve do kraja dobiti, samo ako bude pristup sličan jučerašnjem 

kad je dalić preuzeo reprezentaciju odma mi se svidilo jer je koristio igrače na svojim pozicijama bez puno kompliciranja i kemijanja. nakon svijetskog počeo je kemijati (rog na beku i sl.) i to nije dobro završilo.

naučena je lekcija i opet su svi igrači na prirodnim pozicijama. Bekovi koji nisu u top klubovima i za kojih prosječna javnost nije čula odigrali pristojno.

ovom utakmicom se puno toga vidilo koje sve opcije još imamo. ja još samo priželjkivam davanje više šanse brekalu, momak svaki put kad uđe pokaže koliko je opasan po gol protivnika i koji potencijal ima.

PS. i dalje nama triba rakitić

Slažem se kako smo pobjedom protiv Azera 95 % na Euru. U ponedjeljak je za nas ključna utakmica. Brine me dizanje euforije nakon pobjede protiv Slovaka. Često to bude dvosjekli mač, pogotovo kad se sjetim kakve smo probleme imali protiv Azera u ovo doba prije četiri godine. Tako da ova pobjeda neće imati željeni sjaj ne pobijedimo li u ponedjeljak Azere. 

promasio temu

https://www.youtube.com/watch?v=3gPHKm9ZJ4U

https://telesport.telegram.hr/analize/ono-sto-jesmo/

Maksimum u kontekstu utakmice protiv Azerbajdžana nije apstraktna vrijednost želje ili “ostavljanja srca na terenu”. On je itekako mjerljiv i jako se dobro vidi kroz činjenicu da je Hrvatska u prvih 15 minuta utakmice osvajala 62 posto duela, a od 15. do 30. minute 64 posto i sve je vodilo prema ponavljanju scenarija iz Trnave. Onda je Hrvatska nekako zaključila da joj je dosta i da joj Azerbajdžan ne može ništa. U idućih 15 minuta postotak duela je pao na 54 posto, pa onda na 48 posto, a onda je Hrvatska između 60. i 75. minute osvajala samo 40 posto duela.

Snaga Borne Barišića je centaršut za koji nije imao dovoljno prilika, a Karlo Bartolec je defenzivniji bek koji je u svom klubu prošle sezone povremeno igrao i stopera, tako da je od obojice teško očekivati stvaranje viška u situacijama jedan-na-jedan, što je bilo nužno jer su bili jedine ‘široke’ opcije. Međutim, u tom je kontekstu onda još manje jasna Dalićeva odluka da mu ne treba Domagoj Bradarić koji igra standardno za Lille i koji u francuskoj ligi ima 1,5 ključnih dodavanja i 1,6 driblinga po utakmici. Ili barem Borna Sosa, koji je dobio prednost pred Bradarićem na nedavnom U-21 Euru.

”Ja sam pogriješio”, preuzeo je odgovornost Dalić nakon utakmice. „Moja je greška to što nisam ranije mijenjao kada sam vidio da smo na bokovima slabi. Oršić i Brekalo trebali su ranije ući. U Slovačkoj smo odigrali sjajno, tada je sve bilo kako treba, a sada bih rekao da neki moji igrači još trebaju odrasti.“

Koji točno igrači trebaju odrasti Dalić nije precizirao, jer drugo poluvrijeme je ponudilo nekoliko kandidata. Međutim, puno je lakše odrastati kad imate sustav na koji se možete osloniti, nešto poznato i nešto što je toliko istrenirano da ide automatski čak i kad motivacija nije na vrhunskoj razini i kad pristup nije maksimalan. A u našem mentalitetu, koji znači da će se većina umisliti nakon samo jedne vrhunske utakmice, takav je sustav vjerojatno utopija.

Jer nakon što pokažemo ono što možemo biti — kao protiv Slovačke — obično odmah poslije toga pokažemo ono što jesmo.

mene samo brine to sto svi kazu da cemo biti pravi kada bude trebalo da budemo pravi