@bosskovitz
to je slično mojoj ideji internih licenci za stadione. Podijeliš sve stadione na kojima može igrati reprezentacija u tri kategorije i onda nakon ždrijeba podijeliš suparnike u tri kategorije
kategorija A - stadioni s kapacitetom 20-30 000. Tamo idu najveće utakmice (protivnik kategorije A) jer se logično za njih može prodati i najveći broj ulaznica. Nema smisla igrat protiv Engleske, Italije, Njemačke, Nizozemske, Španjolske na manjim stadionima. Danas bi u tu kategoriju spadali Maksimir i Poljud
kategorija B - stadioni s kapacitetom do 20 000. Danas zapravo samo Osijek. Ajde i Rujevica zato jer je nova. Idealan za Slovačke, Walese i Magjarske, Švedske i Škotske
kategorija C - ostali stadioni. Pula, Varaždin, možda Vinkovci. Azeri, Malta, Estonija, S.Irska. Možda se s vremenom netko od njih profilira kao izrazito užaren i domaćinski teren i onda ih se može ubacit i u kategoriju-dvije više, čisto kao neugodno iznenađenje za goste 
toliko u teoriji. U praksi imamo bar dva problema:
za godinu-dvije-tri dobijamo Osijek kao najmoderniji stadion u zemlji. Po meni bi automatski skočio u kategoriju A. Stadion novi, ljudi tamo vole reprezentaciju, ne treba se nikog molit da dođe, ne treba pravit cirkus mjesecima unaprijed, nit izvodit vojno-redarstveno-stranačke akcije
kad izvučeš skupinu "koja nije najlakša u povijesti" s npr. Magjarskom, Slovačkom i Walesom, nije lako odredit tko je od njih protivnik kategorije A 
[uredio ian wright - 16. listopada 2019. u 10:08]