Imamo vrlo kvalitetnu skupinu mladih igrača koja dostiže vrhunac na sljedeća 2-3 velika natjecanja, imamo manje-više skoro na svim mjestima adekvatne zamjene. Uz to imamo odličnu kvalifikacijsku grupu za EP, koja dopušta da se uigramo bez pritiska od gubljenja bodova (jer ako ih i izgubimo barem jedan konkurent će izgubiti više), praktično imamo dvije godine za slaganje i uigravanje momčadi te ispravljanje nedostataka. Koliko god bilo i meni čudno što nismo na svjetskom (postala navika svako 2 godine), to spuštanje na niže grane je dijelom i pozitivno, pogotovo učinak na mentalni sklop čitave reprezentacije.

Prošli ciklus je pokazao da mnoge stvari nisu štimale, pogotovo uigranost igrača i linija, uključujući i neke stvari koje su bile uredne prije 3-4 godine. Ta neuigranost mora biti najveći prioritet izbornika, pogotovo što se to može i mora brzo ispraviti.

Prvo, sustav igre. Osnovni sustav treba, ovisno o protivničkim prednostima i nedostatcima te rezultatu, mijenjati između 4-2-3-1 preko 4-4-2 do 4-3-3, u toku same utakmice. Jedino u slučaju da primimo gol od čiste bunkeraške momčadi (kakvih je na ovom SPu bilo dosta) i hvatamo zaostatak, prijeći u sustav 3-4-3 (1 stoper, 2 beka, 4 veznjaka i 3 ofanzivca - napadača ili polušpice).

Drugo, uigravanje igrača i njihovih zamjena, te nekoliko akcija koje treba stalno ponavljati. Igrači nam moraju znati gdje stoje, tko je ispred i iza njih, te kako će se kretati, gdje mogu gurnuti loptu u prostor, kome moraju dati u noge. Imamo kreativce koji jednim potezom mogu riješiti utakmicu, ali i njima bi bio lakši posao kad bi preko bokova širili protivničku obranu, kad bi kroz 1-2 poteza promijenili stranu, kad bi napadači kretanjem navukli braniče i oslobađali prostor i sl.

Što se tiče igrača koji bi trebali igrati.
Golman
Tko je god zdrav, golmani su nam poprilično ujednačeni.
Bekovi.
Desno Srna i Ćorluka su bili obrambeno dobri, ali ofanzivno su nas previše sputavali, pri čemu je Srna negativno utjecao na ostatak veznog reda s jedne strane, s druge njih dvoje nisu odigrali niti jedan dupli pas s ubacivanjem prema naprijed (što je jedna od osnovnih, školskih akcija).
Lijevo je Pranjić u obrani je bio rupa, koju smo skupo platili. Napadački je Pranjić s recimo Rakitićem jedno vrijeme odlično igrao, ali čim su ga obrambeno rastavili, postao je previše rezerviran, povukao i Raketu, tako da kasnije nisu ništa pokazali ni u obrani ni u napadu.
Strinić se pokazao dobrim, tako da je najizgledniji kandidat za lijevog beka. Desnog beka bi meni igrao Srna samo zato što je dosta ofenzivniji i daje dodatnu dimenziju napadu (do Eura 2008, nakon svakog potivničkog prekida na našoj polovici, po oduzetoj lopti je Srna već bio na drugoj strani u protunapadu), iako je Ćorluka obrambeno bolji. Ako jedan nije tu, igra drugi.
Obrana.
Obrana nam je škripala, nije bila na razini prethodnih generacija. Crazy Joe je dobar ali često smo mu mijenjali suigrača, definitivno će mu trebati uigrati partnera bio to Ćorluka ili netko od mlađih. Do Brazila, će trebati nova postava bili to Lovern i Vida ili netko četvrti.
Napad.
Valjda je izbornik naučio kako ne treba stavljati dva brzanca kada igra protiv zatvorenije momčadi (kombinacija Petrić-Olić gdje obojica traže prostor). Treba igrati kombinacija istureniji "sidrun" i povučeniji brzanac, pri čemu bi dvije kombinacije imale prednost. Prva je Kalinić (pravi "sidrun", fizički jak, zna se gradit i držat loptu, koji u Blackburnu sam pritišće obranu, čeprka i stvara si prilike presingom na braniče) i Olić (u budućnosti Manđukić, oba izdržljivi brzi napadači) koji bi praktično stvarali kontinuirani presing na zadnju liniju, automatski onemogućujući počinjanje napada i stvarajući stvarnu i psihološku nelagodu protivničkim stoperima.
Druga je Eduardo i Petrić, kao tehnički vrlo potkovana kombinacija, koja sudjeluje i u stvaranju igre s veznim redom, zna se međusobno proigrati i prijetiti s veće udaljenosti.
Veza.
Istodobno i najteži i najlakši odabir. Imamo 3 vrlo kvalitetna kreativna vezna koja bi ako ih se kvalitetno uigra mogla biti blizu klasi '98. Trenutno na mjestu defanzivnog veznog najbolje stoji Vukojević, samo mu treba nacrtati par rješenja što raditi kad ima loptu.
Protiv vrhunskih momčadi, s kompletnim i zdravim sastavom bi trebali igrati Vukojević kao defenzivni vezni u paru s Rakitićem (koji se poboljšao dosta u obrambenoj roli), a ispred Modrić i Kranjčar.
Problem nastaje kad se netko ozljedi. Ako se ozljedi Vukojević, a slabiji protivnik, defanzivnog veznog bi igrao sam Rakitić, inače Vukojevića mijenja Dujmović. Kao zamjenu za ostale, pripremiti Pranjića, Gabrića, Badelja i Perišića.
I tu slijedi najteži dio posla izbornika, koji treba kvalitetno uigrati igru veznjaka međusobno, kao i dodavanja bekova sa bočnim veznim i vertikalna proigravanja prema napadačima, mijenjanje mjesta, bez obzira tko igrao vezne igrače.

Znači:
-------------------Pletikosa------------------------


Srna--------Lovren------Joe---------Strinić------
(Ćorluka)   (Ćorluka)   (Vida)

------------Vukojević---Rakitić--------------------
             (Dujmović)    (Gabrić)

----------Modrić---------------Kranjčar----------
            (Perišić)                 (Pranjić)

----------Olić-----------------Kalinić--------------
            (Petrić)             (Eduardo)


Od ostalih stvari, najveći nedostatak je kvalitetan tim za kondicijsku pripremu. Imamo 3 fizioterapeuta, 3 doktora, 3 ekonoma, a nijednog, stalno uposlenog, kondicijskog trenera, što je apsurd u današnjem nogometu. Umjesto da stalno prikupljamo podatke o spremi i stanju reprezentativaca (a skoro svi klubovi imaju brdo podataka), i prikladno ih pripremamo, našima će opet biti sparina i slična objašnjenja. Ovo se pogotovo odnosi na igrače u klubovima koji nisu vrhunski (ukrajinci, domaći i sl.), gdje bi kondicijski trener reprezentacije trebao kontinuirano unaprijeđivati stanje tih igrača.