Da, i meni je to misteriono kako uopće nema nekog velikog jamranja tipa zašto ne Eduardo ili zašto mali Niko a ne Luka ili zašto Sammir; to nam je odavna već bilo dobro poznato. U svim situacijama kada smo letili vioko imali smo zapravo potpun konsenzus oko standardizacije kadra, čak je Ćiro poslovično gurao Stanićana beka ili u Rusiji Čarlija na klupu i Kalu van, i nitko ni zuc; čim je primjerice počelo natezanje oko Žutoga, stvar je padala, ali da se razumijemo - ako smo tukli Nijemce 3:0, taj sastav se ne mijenja i to je pravilo u kojemu sam Ćiru potpuno razumio. Zato je i meni ovo ovdje velim čudno; obično bi čovjek očekivao da ćemo se svađati oko popisa, ali ono što je izveo na Roi Bouduain u nedjelju navečer, izuzev Gvardiola umjesto Barišića, to je to; svi znaju tko je među prva dva-tri koji upadaju i nema jamranja. Očito još nema kemije unutar kadra, nešto a la Francuska i traženje u prva tri kola, a i Rebić mi izgleda ono baš mrtvo; za njega možeš reći da je izgledao kroz povijest od Brazila nadalje svakako, ali kao mrtvo puhalo nikada.
Ne znam, volio bih da se varam i da ćemo negdje eksplodirati, jer ako izgubimo od engleza (a važno je da nas ne razbiju), počet će pritisak, traženje Dalićeve ostavke itd itd; već sada je index krenuo. Dvije pobjede nas realno nose u povoljan, ili ajmo pristojno reć povoljniji dio ždrijeba, i to me jako podsjeća na italiju 90 gdje su Nijemci razbili Osimovu škvadru od čega se oporavljala tri utakmice i jedva prošla Kolumbiju. Isto kao i ovo, nije bilo igre, senatori Bosanci i drvosječe, Jozić volejem rješava Higuitu pored Zlatka ili Pančeva ili tko zna koga; mladi Čileanci na klupi, šmekeri na klupi, Savičević jamra po novinama kao sada Krama itd itd. Turnir je dug, a sigurno je da su bar dvije trećine naše prve jedanaestorke pravi španeri koji nisu zaboravili igrati nogomet i nikad niti neće. Sjetite se samo koliko je dizelašu Periji u Rusiji trebalo da prestane promašivati lopte i gađati stative: sve do polufinala; istrpili smo ga jer svi znamo koliko vrijedi i to je to. Zaključak, malo manje negative; obrana je rupa i to će se morati krpati; negdje se mora ispucati kvota nevolja, pa bolje da to bude na početku, nego kao 2016. u zadnjoj minuti osmine finala. Sport je u strašno velikoj mjeri psihologija i ako se poklope kotačići, ne bismo barem smjeli pamtiti ovaj Euro po zlu kao tamo nekakvo svjetsko u Koreji. Osobno ništa više niti ne tražim.
