Mislim ipak da je najveći hendikep sadašnje generacije taj što ona nema onu sinergiju i koheziju, kakvu su tvorili igrači poput Modrića, Srne, Mandžukića, Rakitića, Ćorluke... Igrači rođeni sredinom devedesetih poput Rebića, Petkovića, Kovačića, Jedvaja, Barišića, Pašalića, Roga, Ćalete - iako sve redom vrlo dobri, odlični pa i vrhunski pojedinci i profesionalci - ipak nisu iskusili ono zajedništvo kao neke ranije generacije. Plus što je kod mnogih od nabrojanih ipak ego izraženiji jer su i sami stasali u drugačijem okruženju i s drugačijim motivima. Modrić ni ne može biti na istoj valnoj duljini kao oni, a čini mi se da i sami međusobno su na prilično različitoj " valnoj duljini", a i nisu nešto među običnim pukom "prihvaćani" kao fakini ( možemo to usporediti s rukometašima i onom reklamom gdje Lino govori "možda ti nisi Lac, ali nemoj utihnuti...). Neću reći da ovi sadašnji nisu omiljeni, ali Mandžo je samo jedan...no i takav je morao imati jednog Modrića, Srnu ili Rakitića - strasti s njima da bi postao to što je. Tu je, mora se priznati, izbornik Bilić najviše doprinio, ali i sami su bili bliži. Sadašnji vatreni ipak nisu tako kohezivni, ni približno, mada kvalitetu posjeduju.
[uredio Reset-21 - 18. lipnja 2021. u 22:10]