Mi već sada imamo dvije jake reprezentacije kao i druge svjetske sile. Veliki broj mladih nogometaša iz dijaspore koji su se od ranih kategorija odlučili za Hrvatsku. Oni najpoznatiji su već profesionalci u Malmöu (Antonio Čolak), Wolfsburgu (Marin Pongračić), Groningenu (Marin Šverko), ali brojni tek najavljuju svoj talent i tek počinju kucati na vrata seniorskih momčadi, poput još dvojice 18-godišnjaka iz Bayernove druge momčadi Gabriela Marušića i Gabriela Vidovića.
Iz tog skautskog programa za Hrvatsku su zadnjih godina već zaigrali Augsburgovi Jozo Stanić, Dorian Čevis, Daniel Katić i Franjo Ivanović, pa Dominik Oroz (Vitesse), David Šumak (Darmstadt), Marco Boras (Hoffenheim), Dario Bijelić (RB Salzburg), Niko Garić (Fortuna), Karlo Bungić (Karlsruhe), Tino Jukić (Rudar Velenje), a posebno su zanimljiva braća Leon i Noah Pesch iz Bayer Leverkusena.
Postavljanje Stipe Pletikose na funkciju tehničkog direktora A i U21 reprezentacije mogao bi biti još jedan dobar korak u želji da se još više mladih nogometaša iz dijaspore uključi u hrvatske reprezentativne programe. Dokaz tome je: Stanišić, Sučić i Pašalić
Novi val hrvatske nogometne dijaspore je stigao. A stizat će i dalje. I treba mu pomoći da bude što veći i da u hrvatski nogomet donosi što više talentirane djece. Ako se barem poneki od njih probije do visina u kojima su bila braća Kovač, Josip Šimunić, Mladen Petrić, Ivan Klasnić, Ivan Rakitić — hrvatski nogomet će samo profitirati.