da ima imalo savjesti u sportskim redakcijama, slucaj
Drage Gabrica bi se do besvijesti razvlacio po novinskim stupcima sljedecih sedam dana. taj je decko rodjen i odrastao u Splitu, sin je klupske legende, publika ga je obozavala, Torcida ga proglasavala
hajduckim srcem, skandiralo mu se na gotovo svakoj utakmici navodeci ga kao primjer kako domaci momci ginu vise od drugih i zazivajuci bolje dane... a on se svega toga bez imalo zaljenja odrekao, boreci se rukama i nogama da pobjegne od kluba koji je ne samo njemu nego i citavoj njegovoj obitelji apsolutno svaku koru kruha u zivotu na stol stavio, a ako cemo biti zadrti, i njemu samom preko starih zasluga njegova oca pruzio priliku da ikad zaigra ozbiljan nogomet, jer ako se ne sjecate, to je bio prvi Hajdukov junior nakon dugo vremena koji je istrpljen, na kojeg je klub cekao a ne obrnuto... naime drago je prvu polusezonu opisivan kao "igrac koji ne moze vise od 45 minuta", a takve se u to vrijeme slalo na posudbe u Mosor ili Solin, da ne govorimo o tome kako nitko nije postavio pitanje na racun kojih zasluga se to njega ceka... od dvoranskog do dvoranskog je bio nula, a od te zime je nagovjestio potencijal.
i sad je sve sjebao. i neka je. neka bude primjer svim Livajama, Copovima, Strinicima... samo je jedan Perisic, a vas je na stotine, pa vi bjezite gdje vam je "bolje"
[uredio adria-123 - 01. rujna 2010. u 18:34]