Dabrić je napisao/la:
2018. su naši igrali u najvećim klubovima i igrali finala Lige prvaka u važnim ulogama. To je važno čisto iz razloga iskustva i samopouzdanja. Dečki su se zapitali: "Zašto bi bilo čudno da odemo do vrha, pa već smo igrali protiv svih ovih igrača u finalima i pobjeđivali."
Modrić je znao da je bio jedan od 2 najvažnija aktera u finalima i pobjedama Real Madrida u Ligi prvaka. Rakitić je zabio gol u finalu Lige prvaka za Barcelonu. Mandžukić također, pogotovo prije Gvardiole, glavna snaga Bajerna... itd.
Dečki su već sve bili proživjeli, nije im bilo ništa čudno da bi mogli zaigrati u finalu SP-a. Ne mislim igrački, već psihološki.
Zato su igrali bez respekta.
Pitanje je hoće li se "usrati" naši koji još igraju u HNL-u kad će igrati protiv igrača PSG-a, Reala, Barce... hoće li im se odsjeći noge ili ne.
Bilo bi dobro da u ovih godinu dana još više napreduju, prijeđu u jače lige i klubove. Gvardiola, Sosu mogu zamisliti u puno jačim klubovima... Juranovića bi nogao kupiti neki engleski klub. Vlašić da proigra i bude važan u klubu...
Psihologija/iskustvo je važan faktor.
Po meni je ključni faktor bio taj "sad ili nikad" mentalitet i činjenica da je tu ekipu 10 godina pratila poprilično velika količina peha.
Svi koji tvrde da smo mi na SP 2018 imali lude sreće, uporno zaboravljaju stvari staviti u kontekst trajanja cijele te generacije.
