Ron Swanson je napisao/la:
Vilenjak je napisao/la:
kad se necemo 10 godina kvalificirat il na 3-4 ni EP i SP zaredom, pa ce onda neki znati nesto cijeniti
takvo sprdavanje s covekom koji ima toliko uspjeha s hrvatskom nogometnom reprezentacijom, a samo i jedino zato jer se nekim osobno ne svidja, nema nigdje ali bas nigdje
takve niske strasti, takvo pljuvanje to je nekaj meni strasno
za sve uspjehe on nije zasluzan, za sve neuspjehe on je jedini krivac
ako prodjemo grupu, nlaetimo na spanjolce ili nijemce i ispadnemo bit ce kriv
ako prodjemo nece biti zasluzan, samo jer jebi ga netko nemre verovati da ima ljudi koji ono kaj govore i kak govore tak zive i misle
aposlutno ista ekipice kao kaj je tjerala Babica sa rukometne scene jer je pobozan
opce ih ne zanima nista, nego samo i jedino pljuvanje
tu ima ljudi koji se porazu vesele da mogu poslije pljuvati
covjek koji je viceprvak svijeta, koji je uzel reprezentaciju koju se onda niko nije usudil preuzeti, koji je s reprezentativcima usel u polufinale LN, i bil na svim mogucim prvenstivma od kad je izbornik
a najvaznije on aposlutno nikad sebe ne stalvja u prvi plan
nekad pozelim da sam Nijemac ili Argentinac kad otvorim ovaj forum i ovo citam
tocno drugacije nismo ni zasluzili
Vidi cijeli citat
Dalić je najveći srećković u povijesti hrvatskog sporta. Na Svjetskom mu se otvorilo sve osim u finalu. Dobio je grupu s Nigerijom koja snagom nije ni približno najboljim danima. Nakon toga Argentinu kod koje je bio tolki raspad da je Messi prijetio dići ruke od svega. I s tom Argentinom je bila teška utakmica do Caballerove gluposti i Rebićeve majstorije. U osmini ga dočeka Danska koju dobije u lutriji. U četvrtini umjesto Španjolaca dobije Ruse s kojima ga opet ljubi božica fortuna u obliku penala. Odigrana je jedina prava utakmica s Englezima koji su tad još bili u tijeku smjene generacija i ni blizu kvalitetom prošlogodišnjim ili ovogodišnjim Englezima. U finalu je prvo usro motku izjavama "ajmo uživat u finalu i nadigravat se s fizički moćnijom i kvalitetnijom ekipom" umjesto "idemo krvavih nogu napustit teren". Što reći o stavljanju ozlijeđenog Subašića na gol. Već su se tad vidle naznake njegovog držanja seratora i starih zasluga iako čovjek nije 100% spreman.
Hoćemo zaboravit sramoćenja u Ligi nacija? Jednom ga je ostavila UEFA promjenom formata, drugi put se čupo u zadnjem kolu. Sad mu je najednom bitno natjecanje kad se došlo do F4.
Tu su i mučenja u kvalifikacijama s moćnom Rusijom, Slovačkom, Slovenijom, Ciprom i Maltom kao i Walesom, Slovačkom, Mađarskom i Azerima.
Tvoje pravo je bit zadovoljavan s ovakvim rezultatima. Ja ne mogu biti nikako kad vidim kakvu repku imamo (pogotovo ove godine). Idealan spoj mladosti i iskustva sa skoro svakom dupliranom pozicijom. Umjesto da izađemo sa stavom i pošaljemo poruku konkurenciji ko Francuzi, Englezi i Španjolci, mi kalkuliramo s Marokom.
Ti i brojni drugi za početak trebate postati svjesni da mi nemamo ovako izalansiranu ekipu kao što ti pišeš i nismo u rangu sa Francuzima, Englezima i Španjolcima, nego imamo 4-5 klasnih igrača, ali zato igramo bez desnog beka, desnog krila i napadača, a nijedan golman nam ne zna izaći na centaršut. To šta mi pred svako prvenstvo sami sebe proglasimo favoritom za titulu i onda se čudimo ko pura dreku da nismo u stanju discipliniranoj ekipi kojoj pola momčadi igra u moćnim europskim klubovima probit bunker i zabiti pet komada je ogroman problem s poimanjem realnosti. Argentina izgubi od Saudijaca, Nijemci izgube od Japana, Kanada nadigra Belgiju, Danci jednako kao ni mi ne mogu probit Tunižane, ali treba kao i uvijek popljuvati Dalića jer jedino njegova ekipa u svemiru ne razvaljuje svakog protivnika u svakoj utakmici 10:0. Jeste vi ljudi stvarno toliko iskompleksirani u životu da morate svoje frustracije uvijek i iznova liječiti na način da izlijete kantu govana čim neka naša ekipa odigra loše ili u čemu je problem?