Da, od 2012. do 2016. smo imali jači kadar nego danas. Bilić je za svoju generaciju govorio da će vrhunac dosegnuti u Brazilu 2014., a 2016. su nam Kalinić i Pjaca u tadašnjim formama bili rezerve dok bi danas bili na klupi jedino ako im netko otpila nogu. Razlika tih godina i ove su iskustvo, muda i vjera koju nismo imali protiv Španjolske u Poljskoj, Meksika u Brazilu i Portugala u Francuskoj. Istina, bilo je tu jakih protivnika, ali jaki su bili i Englezi u Rusiji i Brazilci nekidan, pa i Francuzi na Stade de Franceu u Ligi nacija.
Prvi penal Modrića u raspucavanju protiv Danske 2018. je sve prelomio. Mislim da je to bio jedan od najtežih penala u povijesti nogometa kad se cijela povijest bolesti pucača i njegove momčadi uzmu u obzir. Do tada je sve išlo nizbrdo kad se lomilo i kad je najviše trebalo. Svi sastojci za uhodani recept katastrofe su bili tu i spremala se nova tragedija po uzoru na Tursku i Portugal. Nakon tog penala ništa nije bilo isto. Igrači su dobili vjeru, momčad je dobila vjeru, ali i cijeli navijački puk je dobio vjeru da se može. S tim stavom smo otišli i na ovo prvenstvo. Alisson Becker je golman s najboljom statistikom penala u vrhunskom nogometu, ali naši igrači i Livaković skupa s njima tada su imali ono što prije te Danske 2018. nismo imali.