Osobno mislim da je SP 2014 turnir sa najgorim golmanom na našim vratima. Svaka čast Pletikosi, ali tada je morao prepustiti mjesto boljem. Mislim da bi tek tada pokazao veličinu. Pričuvni vratar Monaca je tada branio u finalu ako se ne varam, a glavni vratar Monaca grijao klupu Pletikosi.

Treba također navest i da je Subašić trebao prepustiti mjesto kolegi na vratima u finalu 2018. U polufinalu je jedva stajao.

Ostale turnire nam golman nije predstavljao problem.

Ja se spominjen Tomasa koji je igra očajno te 06-e, baš očajno

Bravo. Meni tada nikako nije bila jasna papčinska igra. Jbt igraš s tri stopera i još staviš Tudora u vezu. Od 11 igrača na terenu trče troje: Niko Kovač, Srna i Pršo koji se potrgao živ, a koristi nikakve. Tomas je samo nuspojava svega toga. Jbt, izvadi jednog stopera i stavi normalnog igrača. Bilić je to za par mjeseci resetirao u dobrom smjeru.

Iz današnje perspektive gledano, 2006. stvarno nismo imali izbor igrača kao danas, ali selekcija je bila loša i po pitanju momčadi općenito, ali i po pitanju momčadi na terenu.

Bilić je napravija smjenu generacije, vratija je kult reprezentaciji, ugradija pozitivu u igrače. Turska je bila prijelomni moment, da smo tu prošli ko zna šta bi sve bilo. Al i ta Turska nas je proganjala desetljeće, poslin se sve vratilo

Ma Pletikosa je bio ok golman, samo problem što je on uvijek branio korektno, obranio je što je morao, ali nas nikada nije vadio iz govana ko Ladić, Suba i Livaković koji su znali primati smiješne golove, ali i biti junaci...

Ako se ne varam Bilić je Talijane dobio to ljeto 2006 kada su postali svjetski prvaci, samo im se oprostilo pola momčadi i igrali su bez najvećih zvijezda. Bilo je 2:0 za naše. Kasnije smo dobili Engleze istim rezultatom te 2006 samo par mjeseci nakon Sp-a....

Doslovno uvođenjem Modrića, Dudua, Ćorluke je došlo do reseta komplet sustava igre. Modrić je već u prijateljskoj debitantskoj utakmici sa Argentinom bio ponajbolji igrač na terenu. Nedostajalo je hrabrosti na SP-u.

Biliću od 2006 do 2008 kapa dolje, on je uveo 80% generacije koja je igrala finale 2018 godine. Problem je nastao kasnije kulminacijom za SP 2010, te naravno Štimčeva ekspedicija. Kovač je isto želio nametnuti sustav igre umjesto da je gledao kakve igrače ima, ni Luiz Gustavo mu nije baš pametno došao kao rečenica. 

Čačić je to već dobro posložio, veći rat se vodio van terena nego na samom terenu. Problem su mu bile slabe zamjene tj. kasne, te što je obranu držao par Schifo, Ćarli i Vida. Nije bilo Lovrena i to nas je koštalo u kontri. Izgledali smo moćno te 2016 i mogli smo do kraja, ako se ne varam čak smo proglašeni najboljom momčadi prvog kruga nakon grupne faze. Ostalo je povijest...

Neka najbolja atmosfera je bila 2006 te 2008 pred ep...Prva stvar igrala se na domaćem terenu za nas u Njemačkoj i Austriji, vladao je poseban osjećaj u zraku mjesecima prije...Nakon Njemačke su nas valjda svi vidjeli na tronu, još kada smo dobili Poljake sa rezervnim sastavom. 

Nakon Engleska i Wembleya sljedećih mjesec dana samo se o nogometu pričalo, bili u većoj euforiji nego nakon Svjetske bronce sada, ali onda prvo teška ozljeda Eduarda, pa poraz od Nizozemske u prijateljskoj, pa na Euru Turska, onda počeli i problemi sa HNS-om i Mamićem i ode sve u vražju mater...