Nije mi jasno zašto ovi likovi u reprezentaciji i dalje forsiraju 433 sustav kada je svima koji i površno prate nogomet jasno da hrvatska nema krila na na razini koja bi jamčila neke rezultate. To je funkcioniralo s tercetom Perišić -Mandžukić-Rebić koji su bili, pogotovo atletski gledano, sam svjetski vrh, što je potvrdio i rezultat.
Sada krila na tom nivou nemamo, odnosno možda bi i imali ali niko se ne usudi dati šansu mladim igračima, tako da te pozicije igraju većinom vezni igrači, što rezultira beskonačnim kruženjem lopte oko protivničkog boksa bez stvaranja šansi.
Kad je već teško bez priprema utrenirati sustav s tri nazad, što se pokušalo pa brzo odustalo, onda je trenutno, po meni jel., najpametnije da se reprezentacija vrati na 442 sustav.
Drugo pitanje je treba li i dalje forsirati igrače radi starih zasluga ili pomladiti ekipu i staviti trenutno najpotentnije igrače koje imaš, a iskusnije držati na klupi ako zatreba. Ja sam pobornik ove druge opcije.
Treća stvar je zadnji vezni igrač. Budući je Brozović otišao igrati neozbiljnu ligu, a on nam je jedina opcija na toj poziciji, sad to predstavlja veliki problem. U nedostatku igrača top nivoa na toj poziciji trebalo se par igrača prekvalificirati iz ofenzivnih veznih u zadnje vezne kao što je to Milan napravio s Bobanom koji je to kasnije igrao i za reprezentaciju. Po meni potencijal za tu ulogu imaju Vlašić i posebno Ivanušec koji je to prisilno odigra nekih 45 minuta kod čačića u Dinamu protiv onih norvežana i to je izgledalo po meni super. Ta dva igrača ionako nemaju definiranu poziciju u reprezentaciji nego ih se seljaka po krilima.
Gvardiol nema šta radit na stoperu to je svima očito, njegov potencijal u napadu se time potpuno gubi.
Kovačiću bi odgovarala promjena sustava jer bi ga pozicija livog vezno prisiljavala na ofenzivniji nogomet i skinula mu njegov očiti psihološki teret s leđa.
Na isti način s druge strane bi se treba iskoristiti talent Baturine.