Ako pitas prosjecnog nehrvata, koliko je Hrvatska vrhunskih igraca (koje oni priznaju za vrhunske) imala u zadnjih 5 godina, on ce reci dva, eventualno tri ako netko uz Modrica i Rakitica priznaje i Mandzukica. 

I nije daleko od istine. Samo sto to nista ne znaci, eto sad je Modric kao 10. na rang listi najboljih a realno nije trenutno tako dobar, tu je i Gvardiol negdje na 20 i nekom mjestu samo zato jer je potpisao za shiti. 

Prozvakana prica, ne igraju imena, igra momcad. Mi smo dva puta uzastopce prosli do polufinala na penale, 4 utakmice sa penalima, 2 puta prosli osminu finala i cetvrtfinale. Neko kaze sreca, neko kaze umjece, takva sreca ne postoji pa je vise umjece. Ali isto tako nismo ni razbili nekoga pa usli u polufinale ili finale SP. Nismo ni bili velesila, niti smo danas, niti cemo biti, objektivno gledano. Ali imamo svoje kvalitete, rezultat ce tu i tamo padati no nebitno, mi imamo na sto biti ponosni. 

Ne može niko reći da igrači tipa Perišić, Brozović, Rakitić. Modrić, Kovačić,  Manžukić, Lovren...nisu top klase. Bez obzira šta neko misli o njima, ovo ili ono, to su igrači koji igraju ili su igrali najveći mogući nivo nogometa i bili na terenu u finalima lige prvaka i sad pričati da je to prosjek kojega imaju svi nije ni blizu realnosti. A to je 70% reprezentacije 2018. Reći da to nije bila velesila nije realno.  Druga priča je dali je naša struka top level...

Mozda cemo kad Modric i Perisic prestanu igrati za repku biti slabiji ali cemo uvijek biti opasni za svakog te ce nas respektirati. Ali i uvijek cemo biti u stanju izgubiti od Jazavaca i uprskati sve teskom mukom steceno. To smo mi! Kako god okrenes s vatrenima nikad dosadno.

Nogometne velesile su Njemacka, Italija, Nizozemska, ne i Hrvatska.

Da bi se nazivao velesilom moras imati nesto vise od polufinala SP, recimo klupske rezultate, ulaganje u nogomet, snaznu ligu, jaku i brojnu bazu profi nogometasa.

Samim tim, i s obzirom na jadnost gore nabrojanih cinjenica u Hrvata, i nasi uspjesi su vece cudo od cuda. 

Nama ostaje problem kako iz baze (1.HNL) koja je nažalost sve manja proizvesti kvalitetne pojedince. Činjenica je da nakon Eura 2024. ćemo imati podosta teškoća te kamo sreće da, uz već etabliranog Gvardiola, dobijemo još barem dvojicu- trojicu vrhunskih igrača (ako ne vrhunskih onda barem dovoljno kvalitetnih da drže ritam) mlađih od 25 za koje se može očekivati da će biti nositelji u igri. Koliko su to Sučić, Stanišić, Baturina ili Šimić - zasad je još to rano za procijeniti. Veoma važno jest da Dalić bude i dalje na mjestu izbornika, jer čovjek je to od kontinuiteta, a to nam je jako bitno u još jednoj tranziciji. Ovog puta prema mlađim igračima, jer pokazuje se da od generacije igrača rođenih između 1995-2000 ne treba puno očekivati, bez obzira što i među njima ima kvalitetnih pojedinaca, ali i onih koji nisu napredovali u željenom smjeru. Budućnost ne izgleda ružičastom, ali nije ni odveć siva, pogotovo jer se gradi na temeljima generacije "senatora" oplemenjena kvalitetnim izbornikom.

I što je najbolje od svega sve se može postiči sa relativno malo ulaganja

Reprezentativni uspjesi su nevezani za klupske, da je tako onda bi Englezi već se nakitili medalja i medalja...

Moraš imat prirodan talent i ambiciozne pojedince te njihove roditelje i eventualno da naiđeš na kojeg trenera u mlađim selekcijama koji voli svoj poziv i radi za sitniš...

To su imali Modrić, Mandžukić, Gvardiol, Lovren itd. Velik talent i nenormalan rad na svojim nedostatcima, te teško djetinjstvo gdje su naučili cijenu rada i truda. 

Eto nam generacije djece iz kampova od 96 do 98 godišta sa frizuricama, medijskom pompom koji su sa 15 bili najbolji juniori Svijeta, a par godina kasnije su završili karijeri i volili bi da mogu igrati u HNL-u. Halil se sad nešto trgnuo...

Na kraju iz tih generacija tipa 95 su opet najbolji ispali oni ispod radara kao Juranović koji je prošao od 3 lige, omalovažavanja u HNLu, Poljske, Škotske do Bundeslige. Pašalić je sličan radni tip igrača...Ok, Pjaca i Rog su prošli kalvariju ozlijeda, no Jedvaj je bio vrh talent i moderan stoper koji to nije postao barem ne na razini koju smo očekivali. 

Velesilu pokazuju rezultati, a s obzirom da smo u 24 godine od našeg prvog do zadnjeg svjetskog čak 3 puta bili osvajači medalja nas itekako svrstava u velesilu, osobito s obzirom da do medalje nikad nije teže doći i da su ulaganja u milijardama, da se sve prati i analizira te sudačka mašinerija pod FIFOM radi u interesu novca. 

Drugi problem je što kao narod izumiremo i nije isto birati iz baze dječaka na godišnjoj razini od recimo cc 30 000 ili 15 000...Nekad je baza Hrvata i Bih bila velika što radi velikog broja rođenih, a i brojnosti našeg naroda tamo. Sve se to istopilo. 

Mi bi pune stadione, jaku ligu, hrpu talenata i baze igrača, a nema djece. Nažalost, demografija je ključ svega, ne samo politike, ekonomije već svakako i sporta.