Ključ je da nama ta utakmica nije ništa značila kao i Armencima sada.

London, bez ulaznica, dok smo trazili 'hrvatski' pub na Chelseaju upali u pub krcat navijacima domacih momaka mrkih pogleda tocno u trenu kad je Olic zabio na 0:2. 

Prezivili da ispricamo pricu. Jasno, pomoglo je to da smo izgledali kao hrpetina miganata nakon 3 dana lokanja i klosarenja po Londonu. Jedan u dresu Hrvatske, drugi obucen po zadnjoj casual modi, treci u duxu Ireland. A vjerojatno je pomoglo i to da su dva policajca skuzila da je nekoliko idiota iz Hrvatske upalo na krivo mjesto pa smo od strane barmena samo zamoljeni da napustimo pub.

Srednji prsten Wembleya s Englezom koji mi je prodao ulaznicu 5 minuta nakon početka. Malo smo zakasnili na Kranjčarov pogodak.

Najjača scena sa te utakmice je Petrićev gol kad je skinija Carsonov šugoman s mriže

Na Wembleyu, iza gola gdje je bio naš sektor. I ja sam ulaznicu nabavio 5-10 min prije starta, a to je zanimljiva priča. Naime, dok je gomila naših šupaka ulaznice prodavala po bolesnim ciframa (i po 200-300 funti), jedan naš stariji gospodin na stanici metroa, koji je išao na stadion u pratnji supruge, čuo me kako urlam "karta, karta, tko ima kartu". Već sam se pomirio da ću utakmicu kao i dosta naših navijača gledati negdje kraj stadiona, kad mi je prišao i upitao "momak, treba ti ulaznica?" Reko, naravno, da, da, koliko love?!?! A on će: ma ništa, izvoli(!!!!). Znači i sad se evo ježim kad se sjetim te sreće u tom trenutku, koliko sam izgrlio tog čovjeka i zahvaljivao mu, vjerojatno sam mu se popeo na onu stvar od zahvaljivanja. Ljudina! Naravno, sprint prema stadionu i ulazak na tribinu gdje sam se pridružio burazu i ostalima u pravom trenutku, u prvoj sekundi tekme. Nezaboravna utakmica, meni osobno najdraža koju sam gledao uživo kada je reprezentacija u pitanju. Stadion je impresivan, bio sam i ljetos tamo na koncertu Blura, brutala. Kao i cijene cuge i klope, naravno :)

bio sam doma s arapskim streamom

aaaaalllllaaaaa, aaaaaalllllaaaaa, aaaaaallllaaaaa

16 godina već? Aupitxku, ode mi život...

Kakva steta da nismo taj EURO osvojili po meni najjaca generacija repke poslije 2018 

Protiv Španjolaca bi teško do naslova, ali Turke se moralo dobit, a Njemce smo otresli u grupi, šteta, ta europska prvenstva su nam baš puna razočarenja...

1996. - Ćiro neshvatljivo zaigra sa rezervama kontra Portugala i onda nas Njemci uz pomoć suca Sundella dobiju

2000. - nismo se plasirali, 2-2 u odlučujućoj utakmici sa Jugoslavijom i nepriznat gol Bokšića, Ladara plivao prsno, leđno, baterflaj

2004. - superteška grupa i Barićeva taktika sa 6 stopera uz nikad manje talenta u vezi, skoro otresli Francuze, Mornaru crni mornaru, drugi gol Francuza čisti ofsajd

2008. - Turska, zadnje sekunde produžetka, kakva nevjerojatna glupost

2012. - odigrali muški odlučujuću u grupi sa neprikosnovenim Španjolcima, Rakitićeva fulana šansa, neznam jel bio neki nesuđen penal

2016. - Portugal, crni Portugal, Strinić se zaletio, Badelj ne pravi faul i umjesto da dočekamo penale - doviđenja

2021. - Španjolci, kukavičkih 80 minuta, nevjerojatan povratak, i onda, još uvijek mislim da bi mi prošli da je ušao onaj mrtvac na početku produžetka