Taj prolazak skupine se iskristalizirao kao osnovni kriterij za ocjenu nastupa na Prvenstvima, iako to već polako gubi smisao. Neki pokazatelj može biti, ali ja ne bih zbog toga 'skidao glave', niti nekog dizao u nebesa. Pogotovo ne bih vukao paralelu između različitih vremena i vagao izbornike.
Puno se toga s godinama promijenilo. Zbog većeg broja reprezentacija skupine su manje zahtjevne, a sad kad prolazi i više od pola trećeplasiranog, nema mi to nekakvu težinu. Skupinu možeš proći i s relativno lošim prezentacijama (za standarde top-reprezentacije), ispasti odmah u prvoj utakmici knock-out faze od nekog favorita i ti si na papiru ispunio očekivanja. U stvarnosti, nisi.
Recimo, na onom Euru gdje smo bili u skupini s Italijom, Španjolskom i Irskom nismo prošli, ali generalni je dojam bio dobar. Bolji nego na onom pretprošlom gdje smo prošli, ali baš i nismo oduševili.
Puno je tu faktora i sitnica koje se mogu (ne)poklopiti, pa da s gotovo identičnim igrama ostvariš dijametralno suprotne rezultate, mi to najbolje znamo. Poraz od Danske u Rusiji i Belgije u Kataru (a nismo bili daleko, posebno protiv Belgije), i svih ovih velikih uspjeha ne bi bilo. Opet, pobjeda protiv Turske u Austriji, i tko zna što bi bilo. A na papiru, rezultatski gledano, to je lošije prvenstvo od ova dva.
Ne treba se precjenjivati, ali isto tako ni podcjenjivati. A pogotovo tražiti nekakve alibije u tom 'tko se sve nije plasirao', koliko smo mala država i slično. Realno, ako u ovoj skupini mi ne možemo biti barem treći i tako proći, to će biti neuspjeh. Daljnje ocjene će ovisiti o ždrijebu, protivnicima i igrama koje smo pružili. Ako odigramo na granici svojih mogućnosti i ispadnemo od nekog objektivno jačeg, to je u redu.
