Taj prolazak skupine se iskristalizirao kao osnovni kriterij za ocjenu nastupa na Prvenstvima, iako to već polako gubi smisao. Neki pokazatelj može biti, ali ja ne bih zbog toga 'skidao glave', niti nekog dizao u nebesa. Pogotovo ne bih vukao paralelu između različitih vremena i vagao izbornike.

Puno se toga s godinama promijenilo. Zbog većeg broja reprezentacija skupine su manje zahtjevne, a sad kad prolazi i više od pola trećeplasiranog, nema mi to nekakvu težinu. Skupinu možeš proći i s relativno lošim prezentacijama (za standarde top-reprezentacije), ispasti odmah u prvoj utakmici knock-out faze od nekog favorita i ti si na papiru ispunio očekivanja. U stvarnosti, nisi.

Recimo, na onom Euru gdje smo bili u skupini s Italijom, Španjolskom i Irskom nismo prošli, ali generalni je dojam bio dobar. Bolji nego na onom pretprošlom gdje smo prošli, ali baš i nismo oduševili.

Puno je tu faktora i sitnica koje se mogu (ne)poklopiti, pa da s gotovo identičnim igrama ostvariš dijametralno suprotne rezultate, mi to najbolje znamo. Poraz od Danske u Rusiji i Belgije u Kataru (a nismo bili daleko, posebno protiv Belgije), i svih ovih velikih uspjeha ne bi bilo. Opet, pobjeda protiv Turske u Austriji, i tko zna što bi bilo. A na papiru, rezultatski gledano, to je lošije prvenstvo od ova dva.

Ne treba se precjenjivati, ali isto tako ni podcjenjivati. A pogotovo tražiti nekakve alibije u tom 'tko se sve nije plasirao', koliko smo mala država i slično. Realno, ako u ovoj skupini mi ne možemo biti barem treći i tako proći, to će biti neuspjeh. Daljnje ocjene će ovisiti o ždrijebu, protivnicima i igrama koje smo pružili. Ako odigramo na granici svojih mogućnosti i ispadnemo od nekog objektivno jačeg, to je u redu.

Vidim, bira se idealnih 11 Hrvatske svih vremena. Još nam ostaje čitati o tome kakav bi brutalan kadar imala Jugoslavija da je ostala, i SP može početi.

Upravo iz svega ovoga što si naveo, osnovni je cilj proći skupinu. 

Goran Ivanišević je uvijek govorio da mu je plan dovući se do drugog tjedna na Wimbledonu...

Nakon toga je sve moguće.

To ne znači da mu je cilj osmina finala Wimbledona.

Puno toga u nogometu, ovisi o realizaciji, sreći i ždrijebu. 

Nitko normalan neće reći da je cilj četvrtfinale, kad te već u 16-ini finala može dopasti Portugal. 

Svatko bi da je na mjestu izbornika rekao da je cilj proći grupu, a dalje kako se posloži...

Po čemu točno? On nije bio pretjerano impresivan ni u Rusiji kada je bio fizički na vrhuncu. Isto tako ima velike oscilacije u igri. Na primjer u Kataru u prvoj utakmici bio je najbolji igrač na terenu protiv Maroka, dok u drugoj protiv Kanade je dobio najslabiju ocjenu od naših u obrani, slabiju od Juranovića i Sose. Ispada da je Kanada opasnija od Maroka. Njegov problem je što jedan trenutak može dominirati nad protivnikom visoke klase, a drugi radititi početničke pogreške protiv amatera. Isto tako je staromodni stoper koji nema dobru igru sa nogom pogotovo kada je pod pritiskom.

A ti sad govoriš da je bolji stoper od Gvardiola, Bilića, Štimca, Solde, Tudora, Ćodluke, Šimunića, Roberta Kovaća, i brojnih ostalih.🙄

Malo se o tome priča koliko je Lovren jebački odigrao taj turnir. Čak i bolji nego 2018te.

Lovren sa dvije medalje u prvih 11 je neupitan u bilo kojem izboru.

O partneru se moze razgovarat.